Jean Paul Nerriere
GLOBISH - svjetski dijalekt trećeg milenija
Engleski je svjetski jezik u najvećoj upotrebi. On je postao međunarodni jezik, jezik međunaro-dnog poslovanja. Koriste ga govornici širom svijeta. Mogli bismo reći da je danas čovjek koji ne zna barem malo engleski potpuno izgu-bljen u svim poljima ljudske djelatnosti. Pitam se što Vas je, gospodine Nerriere, navelo na realizaciju tako intere-santnog projekta kao što je «Parlez Globish»?
U kasnim osamdesetima prošlog stoljeća bio sam potpredsjednik IBM-a USA, točnije rečeno – bio sam zadužen za međunarodni marketing. Moj posao omo-gućio mi je da doista mnogo putujem po cijelom svijetu. Često sam odlazio u Tokyo i Seoul. Trudio sam se govo-riti Engleski s mojim kole-gama iz tih zemalja. Na taj sam način spoznao da je moja komunikacija s Japancima i Koreancima puno lakša i učinkovitija od one koju su s lokalnim zaposlenicima imali američki i engleski zaposlenici naše kompanije koji su zajedno sa mnom došli posjetiti naš ogranak tvrtke u spomenutim zemljama. Tada sam primijetio da se ta ista stvar ponavljala u svim zemljama koje nisu bile zemlje engleskog govornog područja. Došao sam do zaključka da je jezik kojim govore svi oni ljudi koji nisu anglofoni zapravo nije engleski, već nešto što vrlo nejasno zvuči poput engleskog, ali nešto u čemu smo svi mi ne-anglofoni bolji od izvornih govornika engleskog jezika. Oplemenio sam svoje razmišljanje, dodao nekoliko vrlo detaljnih primjedbi i iz svega toga izvukao teoriju: taj jezik govornika koji nisu anglofoni zove se GLOBISH (skraćenica od GLOBAL ENGLISH), to je svjetski dijalekt trećeg milenija. Engleski nam zapravo i nije potreban za osnovnu komunikaciju. Globish je sasvim dovoljan za dosizanje plodonosnog «praga razumijevanja» među ljudima, što je po mom mišljenju upravo ono što nam svima treba.
