Ivan Grdešić
Svijetu moramo nuditi znanja, turizam, zdravu hranu i autohtone proizvode
Kako biste se Vi, gospo-dine Grdešiću, osvrnuli na globalizaciju?
Što bih vam rekao, teško je govoriti o globalizaciji kao o jednom komadu u cjelini. Globalizacija ima niz svojih dimenzija (politička, ekono-mska, društvena, kulturna, komunikacijska/informacijska, tehnološka, ekološka, itd…). Neke od tih dimenzija su više, a neke manje pozitivne. Ali, sve te dimenzije se naravno međusobno ispre-pliću. Prečesto ljudi govore o globalizaciji samo kao o globalizaciji svjetskog tržišta, dakle, da je globalizacija posljedica kretanja kapitala, labavljenja gospodarskih ba-rijera između država i da je sve to skupa jedan američki štos kako bi oni ušli na druga tržišta i pokupili vrhnje dok ga još ima. To je sigurno jedna važna i ozbiljna dimenzija i to je ono što svi ljudi misle da je globalizacija; kako ti proizvodi dolaze u naš svakodnevni život iz cijelog svijeta… Ali globalizacija ima niz drugih dimenzija, jedna od njih je sigurno vezana uz pitanje sigurnosti, uz nove prijetnje koje globalizacija proizvodi, odnosno, neke stare prijetnje su zbog nekakvih globalizacijskih dimenzija sad opasnije nego što su bile prije. Globalizacija je uglavnom puno više no što nam se u prvi mah čini. Moram vas upozoriti na jedan tekst, možda ste vidjeli u novinama, o globalizacijskom indeksu koji časopis Foreign Policy objavljuje svake godine, gdje je Hrvatska 16.-ta po redu globalizirana zemlja svijeta. Dakle, Hrvatska ima veze s globalizacijom, Hrvatska postaje integrirani dio svijeta i mora u tome vidjeti svoje mogućnosti, sve prednosti, kao i sve mane i opasnosti koje joj prijete zahvaljujući globalizacijskom procesu. Recimo terorizam i organizirani kriminal postaju danas globalni izvor opasnosti. Zato što su dvije glavne dimenzije globalizacije, koje su mašine globalizacije, tehnologija i informacija. Kad ih spojite zajedno imate tu tehnologiju informacije. Ali nije riječ samo o tehnologiji, nije riječ samo o internetu, riječ je o mlaznim avionima, riječ je o svim oblicima tehnologija, biomedicini i svemu ostalome što je na neki način povezano. Iz toga zaključujemo da se informacija javlja kao nova vrsta robe. Organizirani kriminal recimo koristi i informaciju i tehnologiju za jačanje svoje mreže. Imate i niz drugih dimenzija globalizacije. Već sam istaknuo važnost gospodarske klase, tu je zatim sigurnosna dimenzija globalizacije, terorizam je sigurno jedan globalni fenomen danas, bolesti također… Aids je pandemija upravo zato što je iskoristio globalizacijske elemente, mlazne avione. Kao što robe i novac putuju, tako putuju i virusi, pištolji, sve živo. Dakle globalizacija, naravno, ima i kulturološku dimenziju koja nije zanemariva. Istovremeno imate izjednačavanje kulturnih vrijednosti, dakle sve ono što se klasično zove Hollywood i sve to što s time ide. Ali s druge strane, kao svojevrsnu pozitivnu reakciju na to imate jačanje autohtonih vrijednosti (npr. Bollywood). One se odupiru tom globalizacijskom kulturološkom pritisku i postaju snažne. Pogledajte recimo rang listu modernih hitova pop glazbe i vidjet ćete da su neki regionalni glazbeni izričaji postali globalno popularni. Latino, Karibi, Azorsko otočje… nude nam globalno privlačne glazbene note. Postoje autori koje cijeli svijet gleda, sluša ili čita, zato što su sadržaji njihovih priča, pjesama, filmova i ostalih umjetničkih izraza globalnog karaktera.
World music , na primjer …
Točno. Dakle po mom sudu globalizacija je više nego što nam se u prvi mah čini.
Koji su po Vašem mišljenju pozitivni, a koji negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj?
Dakle, kakve Hrvatska ima veze s globalizacijom: S jedne strane mi smo u ovom tehnološkom dijelu zasigurno uključeni u taj globalizacijski svijet. Otvorite internet stranicu, i tu istu stranicu u isto vrijeme drugdje u svijetu otvori još 10 milijuna ljudi, istog tog trenutka. Vi dijelite jedno svjetsko globalno iskustvo, kao i neki čovjek na Novom Zelandu, tako i vi gledate iste informacije na istom ekranu. Ono što Hrvatska u globalizaciji tek treba prepoznati je mogućnost da neke svoje komparativne prednosti izvede, ne možda globalno, ali puno više nego što je to prije bilo moguće. Mogućnosti koje nam se otvaraju na razini kulture, na razini znanosti te na razini nekakvih svojih, autohtonih proizvoda, turističkih ili kakvih drugih, su neslućene i ogromne, ali, naravno, istovremeno moramo osvijestiti opasnosti koje iz toga proizlaze. Prvo, taj takozvani slobodni investicijski kapital, koji može ući u zemlju, poharati je te onda izaći iz zemlje. To se događalo Korejama, to se događalo državama koje su se uspjele otvoriti svjetskom gospodarskom tržištu, ali nisu bile dovoljno snažne da kontroliraju što se događa kod njih doma. Kapital uđe, napravi neke investicije, povuče se i napravi rasulo u zemlji. To je opasnost na koju treba misliti. Više je nego važno spomenuti i terorizam i opasnosti trgovine ljudima, organiziranog kriminala, a to je u današnjem svijetu nešto na što Hrvatska sigurno u kontekstu globalizacije u budućnosti mora računati. Ali naša globalizacija će ići kroz Europu, zato globalizacijske dimenzije i opasnosti i prijetnje neće doći direktno u Hrvatsku, one će doći posredovanjem Europske Unije, našim budućim članstvom u toj Uniji i NATO savezu. Dakle ona će doći posredovanjem na neki način. To Vam ipak pruža neku vrstu dodatne zaštite. Neka se ipak to sve malo profiltrira, prije nego udari u Vas, to je s jedne strane i dobro po nas.
U kojoj mjeri se prisustvo multinacionalnih kompanija na tlu Hrvatske, po Vašem mišljenju, kao aktera međunarodnih političkih odnosa, reflektira na društveno političke i gospodarske prilike u Hrvatskoj ?
Ja mislim da danas veći utjecaj imaju velike regionalne kompanije ili velike europske kompanije, recimo velike banke koje su preuzele dio našeg bankarskog sustava. Mi nemamo, što je dobro i čega se svakako u budućnosti treba čuvati, slonove od 500 kila ili 5 tona, koji dođu u Vaš gospodarski sustav i poharaju ga. Kad govorim o divovskim slonovima, mislim na te globalne kompanije koje dođu na neko tržište, u neki gospodarski sustav, u kojem, kada iz njega odu, naprave strahovitu rupu, sjetimo se recimo primjera Enrona, ili sličnih ovakvih velikih firmi koje su ušle u neke države i nakon svog bankrota ili odlaska napravile pustoš. Mi toga nemamo u toj mjeri, pa čak ni u naftnom sektoru. Ako gledate naftni sektor, vidjet ćete da nijedna velika naftna kompanija nije kod nas. Mol je velik, ali nije Shell. Tako da ni u pogledu brodogradnje ne bismo mogli reći da imamo velikih globalnih igrača. Jedina razina na kojoj možemo govoriti o djelovanju multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj je potrošačka razina, na kojoj djeluju kompanije kao što su Coca-Cola i Mc Donald's. Dakle, osim na ovoj potrošačkoj razini (Coca-Cola, Mc Donald's) koje imaju više simboličko značenje, nego ozbiljnu financijsku snagu usmjerenu prema Hrvatskoj...
