Fedor Rocco
Uvjeren sam u bolju i ljepšu budućnost Hrvatske
Mi još uvijek nemamo stratešku viziju neophodnu za upravljanje vlastitom sudbinom. Hrvatska mora istražiti samu sebe i svoje okruženje. Treba podupri-jeti reformu obrazovanja i jačati intelektualne snage zemlje. Znanost mora doživjeti punu nezavisnost i sigurnost, kako bi se stvorila racionalna podloga razvoja, kao i objektivna kritika devijacija. Moramo donijeti strategiju dugoročnog ra-zvoja (barem za dese-tgodišnji period). Greške je teško ispraviti, ali ih možemo ubuduće spriječiti.
Globalizaciju promatram s dva stajališta: kao čovjek sa socijalnog aspekta, a kao profesionalni gospodarstve-nik s ekonomskog aspekta. Pri tome se nastojim oduprijeti pritiscima uvijek prisutnih diktata (koji su mahom politički i spekula-tivni) te kao slobodni intelektualac oblikovati vla-stito mišljenje. To ne znači da ignoriram znanstvene stavove raznih struka (filozofa, psihologa, sociologa, tehnologa, itd.), ali ih podvrgavam svojim iskustvima i spoznajama. Nakon ovog “objašnjenja”, ukratko o globalizaciji mogu reći sljedeće: Prije svega, globalizaciju prihvaćam kao prirodnu pojavu i stoga kao neminovnost. Sa socijalnog aspekta me tangiraju njene posljedice, a ja im se, uglavnom, nastojim prilagoditi, bez mogućnosti utjecaja na njen put. Posljedice su vrlo različitog karaktera, ali ponajviše političke (uključujući rat i mir), kao i socio-ekonomske (uključivo zaposlenost-nezaposlenost, bogatstvo-siromaštvo). S ekonomskog aspekta, globalizacija donosi velike promjene kroz razvoj tehnologija, koje izravno utječu na procese koncentracije proizvodnje i kapitala. Ove procese prate posljedice u ukupnoj ekonomskoj strukturi i njenoj učinkovitosti, što dovodi do burnih procesa prilagodbe, koji obiluju političkim i socijalnim ekscesima. U objašnjenju mog pogleda na globalizaciju nije teško ukomponirati Hrvatsku. Ono što se događa svijetu, događa se i nama. Međutim, naša je socijalno-ekonomska zrelost na niskoj razini, pa su posljedice vidljivije. Stanje je kronično, budući da nismo dovoljno aktivni u korištenju pozitivnih elemenata globalizacije. Riječ je o burnim procesima prilagodbe i neugodnim ekscesima.
Koji su po Vama pozitivni, a koji negativni aspekti globalizacije?
Vrlo je teško globalizaciju prepoznati i sistematizirati na pozitivne i negativne aspekte. Naime,ono što je pozitivno općenito jest utjecaj na razvoj. Ali, posljedice tog ubrzanog razvoja stvaraju nezaposlenost, siromaštvo, koncentraciju moći i sl. Ponovno naglašavam da globalizacijski procesi u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu rađaju iste ili slične manifestacije , ali specifične s obzirom na karakteristike Hrvatske (političku (ne)zrelost, socijalnu angažiranost, obrazovanost, tehničko-tehnološku razvijenost itd.). Zbog toga Hrvatska nije dovoljno razvila vlastite koncepcije, mi nismo proučili suštinu svjetskih trendovskih vektora (u tehnologiji, ekonomiji, politici, kulturi, socijali, itd.). Zato se teško prilagođavamo i prilagodbu smo prepustili dnevnoj politici, a ne razvojnoj strategiji.
Gdje vidite izlaz iz situacije u kojoj se Hrvatska trenutno nalazi?
Bez obzira na trenutnu situaciju, ipak smatram, čak štoviše uvjeren sam da će Hrvatska, dugoročno gledano, prosperirati. Vjerujem da će nas pristup EU ipak otrijezniti, izbaciti na vlast razumnije i sposobnije političare, koji će razviti homogenu razvojnu strategiju. To znači da hrvatsko građanstvo može očekivati bolji život.
Problem nezaposlenosti će se postepeno smanjivati. Tu treba računati s više osobnog angažmana u otvaranju malog i srednjeg gospodarstva koji će se vezivati u gospodarske lance (clusteri) i konkurirati velikoj ponudi specifičnih brandova. Ali, sve ovo uvjetuje drugi pristup znanju, odnosno školovanju te permanentnom obrazovanju, dokvalificiranju i prekvalificiranju. Sve ipak ovisi upravo o nama…
