Početna stranica

Uvodnik

Otto Reisinger

Mirko Ilić

Edvin Jurin

Rebrand - B. Ljubičić

Brandoctor

Crash

Ratko Mavar

Goroslav Keller

Elia Patricia Pekica Pagon

Joel Bakan

Slavko Kulić

Radovan Vukadinović

Ivan Grdešić

Dušan Bilandžić

Fedor Rocco

Jan Currie

Mirko Valentić

Josip Jurčević

Damir Kalogjera

Josip Kregar

Slavko Antunović

Anđelko Milardović

Majid Tehranian

Jacques Séguéla

Jean Paul Nerriere

David Dollar

Raymond Jussaume

Milton Glaser

Roland Robertson

George V. Campbelle

Wolf Heydebrand

Katarina Gospodnetić Pavković

Nela Milijić

Boris Ljubičić

Ive Šimat Banov

Ekrem Dupanović

Milorad Bibić Mosor

Fernando Soprano

Marija Tonković

Emilija Kokić

Ivica Vidović

 

Gdje je ISTINA?

Piše Elia Patricia PEKICA PAGON
Tema ovog broja Epohe je globalizacija. O njoj se u svijetu, a i kod nas govori i piše vrlo mnogo i na najrazličitije načine. Neki je autori doživljavaju vrlo pozitivno, dok drugi globalizaciju doživljavaju kao izrazito nehumanu, jer se, kako oni tvrde, mnogi globalizacijski procesi odvijaju pod krinkom humanosti, zbližavanja, suživota i općeg prosperiteta. Gdje je istina? Teško pitanje koje nudi puno odgovora i stajališta. Koje je pravo? Teško je reći. Mnogi tvrde da se ona u gotovo svim zemljama svijeta odvija uz punu podršku najviših političkih struktura, koje multinacionalnim kompanijama kao jednom od glavnih aktera globalizacije, omogućavaju brz i nezaustavljiv put do velikih profita. Zbog toga u globalizacijskim procesima vide samo negativne učinke. To je posebno, po mišljenju tih antiglobalista, vidljivo na političkom, gospodarskom, kulturnom i ekološkom planu.

Od pozitivnih aspekata globalizacije njezini zagovaratelji vide u razvoju novih tehnologija, posebno telekomunikacijskih, medicinskih i transportnih. Zatim u pomoći razvijenih zemalja zemljama u razvoju i u zajedničkim akcijama djelovanja prilikom velikih iznenadnih prirodnih katastrofa i epidemija te u razvoju globalne ekološke svijesti i nadopunjavanju kultura. O štetnim utjecajima globalizacije u Hrvatskoj, njezini protivnici govore isključivo crnim tonovima. Premsa njihovom mišljenju, mi smo rijedak primjer države i naroda koji se tako sluganski odnosi do naših kolonizatora i koji se gotovo s veseljem odričemo svega što se može nazvati hrvatskim običajima, hrvatskom tradicijom, hrvatskom kulturom, hrvatskom poviješću, hrvatskim jezikom, hrvatskom hranom itd.itd.

Naši političari sve češće moraju po svoje mišljenje u Bruxelles, London, Washington, Moskvu ili neki drugi centar političke i gospodarske moći. Po dobivenim domaćim zadaćama mi se striktno moramo, u rješavanju datih nam zadataka pridržavati njihove metodologije. U koliko se pokušavamo iskazati kao mudar i inventivan narod, istog trenutka dobivamo packe, koje nas odmah vraćaju u poziciju poslušnih izvršitelja zadanih nam zadataka. Ti kritičari se opravdano najnegativnije izražavaju o amerikanizaciji, odnosno o vesternizaciji Hrvatske.

Što se, pak, tiče EU-a i NATO-a, mnogi naši znanstvenici, gospodarstvenici i umjetnici misle da je hrvatska politika na tom planu potpuno zakazala. Najprije smo, tvrde oni, trebali izgraditi pravnu državu s jasnom strategijom razvoja i tek onda razmišljati o tome koliko su nam i, da li su nam uopće NATO i EU potrebni. Normalno, ima i onih koji misle potpuno drugačije i koji u tim integracijama vide spas za Hrvatsku.

Na globalnom planu, svjetski antiglobalisti tvrde da globalizacija svijetu sve više prijeti podjelom na ekonomski moćne i ekonomski podređene. Ta podjela će u skoroj budućnosti dovesti do potpune polarizacije, bogati Sjever -siromašni Jug, i bogati Zapad i siromašni Istok. Istodobno, u dijelu ljudi prema mišljenju Novozelanđanke Jillian De Beer, «stvorio se prirodan otpor prema takvome svijetu i sazreli su uvjeti za stvaranje paralelnog pomaka ka svijetu ideja, kreativnosti, inovacija i redizajniranja sustava vrijednosti. U svijetu se stvara potpuno novi okvir za identitet zajednice koji zahvaća sve pore svih društvenih sfera, od vlade do industrije zabave, dizajna, arhitekture, ekologije… Naravno, takvi se pomaci događaju lokalno, a ne globalno, ali oni su dobar putokaz za globalno društvo. Nešto takvo nastalo je u posljednjih dvadesetak godina na Novom Zelandu.» (iz razgovora Jillian de Beer s Tanjom Jakovčev)

Da li su ratovi i velike svjetske krize iza nas, ili dolaze novi, neizbježni sukobi civilizacija i još veće socijalne krize, ili će, pak, svijetom konačno zavladati mir, jednakost i sveopće bagostanje, o svemu tome, kako o toj problematici promišljaju i govore neki od poznatih hrvatskih i svjetskih autoriteta, pokušala sam saznati u razgovorima s tim dragim ljudima i dio tih promišljanja i njihovih projekcija budućnosti odlučila sam podijeliti s vama. Moj najnoviji intervju na temu globalizacije, koji sam obavila s istaknutim autorom i znanstvenikom Joelom Bakanom, profesorom prava na Sveučilištu British Columbia, objavljujemo u cijelosti, a sve ostale kao izvode iz opširnijih razgovora. Svima njima od srca zahvaljujem na njihovom odazivu i spremnosti da u razgovoru sa mnom pokušaju rasvjetliti neke od bitnih problema globalizacijskih procesa kod nas i u svijetu.