
Početna stranica
Uvodnik
Otto Reisinger
Mirko Ilić
Edvin Jurin
Rebrand - B. Ljubičić
Brandoctor
Crash
Ratko Mavar
Goroslav Keller
Elia Patricia Pekica Pagon
Joel Bakan
Slavko Kulić
Radovan Vukadinović
Ivan Grdešić
Dušan Bilandžić
Fedor Rocco
Jan Currie
Mirko Valentić
Josip Jurčević
Damir Kalogjera
Josip Kregar
Slavko Antunović
Anđelko Milardović
Majid Tehranian
Jacques Séguéla
Jean Paul Nerriere
David Dollar
Raymond Jussaume
Milton Glaser
Roland Robertson
George V. Campbell
Wolf Heydebrand
Katarina Gospodnetić Pavković
Nela Milijić
Boris Ljubičić
Ive Šimat Banov
Ekrem Dupanović
Milorad Bibić Mosor
Fernando Soprano
Marija Tonković
Emilija Kokić
Ivica Vidović
|
|
Moj svjedok je VRIJEME
Intervju Elia Patricia PEKICA PAGON i Slavko KULIĆ
Moj razgovor s profesorom Kulićem tekao je vrlo spontano, a neka pripremljena pitanja otpala su, jer su se stalno rađala nova, inspirirana iznimno produhovljenim odgovorima mojega sugovornika.
Profesor Slavko Kulić na početku našeg razgovora zamolio me da čitatelje Epohe upozorim da se sve što će saznati iz našeg razgovora odnosi na "uvodni dio prve lekcije prvog razreda devetog stupnja obrazovanja, za prvi dan prvog stoljeća trećeg milenija. Deveti stupanj obrazovanja je prvi razred nakon doktorata, jer svi naši doktorati i svi mogući akademski dekori do sada su se pokazali plitkima i nedorečenima umom u smislu razumijevanja problema globalizacije".
Gospodine Kuliću, još tada, sada već davnih 70-ih godina prošlog stoljeća govorili ste svima onima koji su radili u multinacionalnim kompanijama da su podanici, a oni toga nisu bili svjesni. Kako to objašnjavate?
Tim sam riječima pokušavao savjetovati podanike da ne stvaraju najamnike, ali nisam uspio u toj svojoj namjeri, jer je većina podanika stvorila upravo najamnike. I što sad? Ovaj tip kapitalizma iskazuje se grubljim od feudalizma. Šezdesetih godina prošlog stoljeća ukazivao sam da će krajem istog stoljeća Laički apostolat uređivati socijalne odnose u Hrvatskoj. Govorio sam im da ako ne bude tako, neka to priopće meni i mojim potomcima. Nijedne riječi nema netočne od tada rečenog. A danas me pitaju, kako si ti to onda znao, kako si to pogodio? Ja im kažem: Ja to nisam pogodio, ja sam to znao. Kad sam vidio koji ljudi vode Savez komunista Jugoslavije sve mi je bilo jasno. Bili su to ljudi koji nisu imali pojma što je to što vode, niti su znali gdje su ni kamo će. Ja sam znao da to ne može uspjeti. Nisam ja vidio snagu u Laičkom apostolatu, nego bespomoćnost onih koji su se opredijelili da nekog vode, a da ne znaju ni gdje su ni kamo će (lijevi dogmatizam).
Odlično! No, vratimo se globalizaciji. Budite ljubazni, pokušajte mi u kratkim crtama odrediti početak globalizacije?
Globalizacija je počela prije četiri i pol milijuna godina kada je mozak lovca sakupljača ojačavao u biološkom i neurološkom smislu. To je jedno od temeljnih pitanja. Ja ne znam što ljudi misle kada je počeo proces globalizacije i do kada će trajati, ali sa sigurnošću tvrdim da je to proces koji se nastavlja. On nije završio. Proces globalizacije se nastavlja i traje, i dalje se događa nešto o čemu nitko nema pojma.
Globalizacija je započela s prvim kretanjem Homo sapiens sapiensa iz Afrike spram svijeta, ako je točna teza da je kolijevka ljudskog roda ili ljudske vrste Afrika. Znači, od onoga dana kada su prvi ljudi iz Afrike krenuli u osvajanje novih prostora, u traganju za novim izvorima i sredstvima za opstanak i razvoj života, globalizacija od tada pa do danas nije prestala. Znači, ovdje pod procesom globalizacije treba podrazumijevati kretanje ljudskog roda u potrazi za novim prostorom, za novim izvorima i novim dobrima, zbog čovjekove potrebe za samoočuvanjem, radi održavanja vrste odnosno radi reprodukcije svoje vrste. To je jedno od temeljnih pitanja.
Što je to globalizacija i što pod tim procesom trebamo zapravo razumjeti?
Pod tim procesom, zapravo, trebamo razumjeti proces ojačavanja bioloških i neuroloških ograničenosti Homo sapiens sapiensa, da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore i dobra. Od prije četiri i pol milijuna godina do danas taj se proces nezaustavljivo nastavlja sve brže i jače u smislu straha za opstanak, u smislu iscrpivih izvora ovoga tipa civilizacijskog ustroja. Znači, jedno od temeljnih pitanja je: Što se pod globalizacijom treba uopće razumjeti? Pod procesom globalizacije treba se zapravo razumjeti ojačavanje neuropsiholoških i bioloških ograničenosti Homo sapiensa i psihologije lovca sakupljača u suvremenoj lubanji. Ta pohota koja proizlazi iz čovjeka ka svijetu stvari u animalnoj civilizaciji, još uvijek ne u kulturnoj civilizaciji, traje i dan-danas. Do dana današnjega kada mislimo da živimo u kulturnoj civilizaciji Homo sapiens sapiens nije prestao težiti biti u centru pažnje i još uvijek sam sebe stavlja u centar pažnje života na Zemlji, a mi koji se bavimo znanošću znamo da Homo sapiens sapiens nije uopće u pravu s naslova tzv. antropocentričnog sustava vrijednosti, jer u središtu pažnje u znanosti je život na Zemlji, a ne život Homo sapiens sapiensa. Zašto to govorim? Upravo zbog toga što sve nedaće, svi oblici ugroza života na Zemlji proizlaze iz glave nedorečenoga ljudskog uma koji u pohoti za novim prostorom i za novim izvorima i dobrima, svoga opstanka radi, zapravo nastoji upotrijebiti sva sredstva, sve tehnike i antropotehnike, sva znanja, sva otkrića, sve tehnologije, kako bi brže osvajao i brže prisvajao izvore i dobra. Znači, što smo mi u vremenu dublje spram budućnosti ta se trka tjerana fenomenom više - brže, radi brže - više, sve jače odvija s naslova ekonomije nasilja i tehnika i antropotehnika ili tehnologija s biocidnim posljedicama. Znači, Homo sapiens do danas nije osvijestio posljedice svojih defektnih izuma. Jedno od bitnih pitanja kojima se bavim jest uloga Homo sapiens sapiensa u lancu proizvodnje života, znači u prehrambenom lancu života, odnosno njegov odnos spram prirode. Njegov odnos unutar prehrambenog lanca života traži duboku korekciju u razumijevanju života i razumijevanju odnosa spram prirode. Do sada sam uspio saznati dva tipa razumijevanja opstanka i razvoja života s naslova globalnih procesa koje bi trebalo prihvatiti ili odbaciti. Saznao sam da postoje dva tipa razumijevanja ili dva tipa znanja, dva pristupa problemu opstanka i razvoja života koje zapravo znanost i znanje danas ne misle. Znači život ne misli nitko. Ono što se misli je svijet stvari. Znači, postoje dva tipa razumijevanja tih globalizacijskih procesa u kojima je Homo sapiens zapravo preuzeo ili uzurpirao glavnu ulogu i sebe stavio u centar pažnje. Odmah na početku našeg razgovora želim naglasiti da Homo sapiens sapiens uopće nije u pravu, jer antropocentrični sustav vrijednosti je onaj koji je omogućio uzurpaciju svih ovlasti od strane Homo sapiensa spram prirode i spram života. Homo sapiens nije u pravu uza sve deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. To što pokazuje njegovo djelovanje upozorava da je život ugrožen upravo s naslova njegovih defektnih izuma i njegova pogrešnog djela. Pogrešno djeluje, jer pogrešno razumije. Kad kažem da pogrešno razumije, onda hoću reći da Homo sapiens do dana današnjega, već četiri i pol milijuna godina još uvijek nije počeo misliti život, nego misli svijet stvari. Upravo ta činjenica - da postoje dva tipa razumijevanja života, geobiosocijalno razumijevanje života (usmjereno ka životu) i geobiopolitičko razumijevanje života (usmjereno ka svijetustvari) - pretpostavlja konstruktivnu antropologiju i odgoj i obrazovanje u smislu procesa očovječavanja, u smislu evolucije prirode i teorije evolucije. Taj je sustav socijalnog odgoja i obrazovanja do dana današnjega, ma gdje god je započeo, bio eliminiran, jer je kulturni mem morala isključen iz odgoja i obrazovanja.
Geobiosocijalno razumijevanje života, dakle, uključuje respekt života i odgovornost Homo sapiensa prema životu i prema prirodi te pretpostavlja ekocentrični sustav vrijednosti, poštivanje života u odnosu na svijet stvari.
Drugi tip razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji je, kako samo rekao, geobiopolitički tip razumijevanja - nasilan tip osvajanja prostora, izvora i dobara. Oko tog tipa razumijevanja života, sve znanje svijeta se okupilo u smislu tzv. scijentizma, ljudi koji puno znaju, ali su izostavili uporabu morala prije primjene znanja. Znači, devet desetina znanstvenika svijeta isključivo radi za potrebe nasilja, a za potrebe očovječavanja tako malen broj njih. Nevjerojatno je kako je malo mozgova u funkciji očovječavanja, iako ih ima. Ja sam jedan od onih ljudi koji se zalažu za globalizaciju humanizma, morala i bioetike. Znači, život može opstati samo s naslova biorazličitosti, a ne u istosti. Ovo što nam geopolitičko mišljenje misli odjenuti istu uniformu, pa da svi mislimo nasilno, zakonito vodi u razaranje prirode i u razaranje života.
Zašto je više ljudi okrenuto geopolitičkom osvajanju svijeta, a manje tome humanomsvijetu?
Ovo je jako dobro pitanje. Velik broj ljudi okrenut je nasilju, upravo zbog toga što globalizacija nasilja traži edukaciju za nasilje, a edukacija za nasilje jedina osigurava egzistenciju. Znači imamo tri ključne riječi - globalizacija, edukacija, egzistencija. Nema egzistencije izvan edukacije, nema edukacije izvan koncepcije nasilja. Tu otvaramo pitanje da zapravo svi sustavi odgoja i obrazovanja isključivo pripremaju ljude za nasilje. Zašto? Upravo zbog toga što je razina ljudske svijesti na razini nasilnog principa osvajanja. Znači temeljni princip ljudskog ponašanja je uzet kao nasilan princip osvajanja prostora, prirode, izvora i dobara. Ako je temeljni princip ljudskog ponašanja nasilan, onda se zapravo svi sustavi odgoja i obrazovanja trude da pripreme čovjeka za nasilno ponašanje. Znači temeljna dva principa su princip nasilnog prisvajanja i princip nasilnog ponašanja.
Oni drugi koji nisu pripremljeni za taj okrutan svijet, za svijet nasilja, oni se smatraju neprilagođenima?
Točnije, oni se smatraju nepripremljenima za takav način života i globalizacija nasilja uzima prostor globalizaciji humanizma. Znači nasilni uzimaju prostor života onih koji nisu za nasilje. Znači nemoralni i nehumani su u prednosti. Ovdje treba reći da danas zapravo još uvijek vrijede afirmacija moći i nasilja kao vrijednosti, a ne kulture kao vrijednosti. Moja poruka svim ljudima svijeta, posebno mladim ljudima je da, ako svojom kulturom, svojim odgojem, obrazovanjem i svojim znanjem ne mogu poduprijeti kulturu i humanističku orijentaciju civilizacijskog ustroja, neka makar svojim znanjem, svojim odgojem, svojim obrazovanjem i svojom kulturom, ne podupiru moć i nasilje kao vrijednosti. Danas su, nažalost, na djelu moć i nasilje kao vrijednosti. To će biti tragično i pogubno za život na Zemlji.
Mislite li da nakon toga neće doći do nekog novog prosvijetljenog razdoblja u kojem će ljudi ponovno doživjeti blagostanje i prosvjetljenje? Predviđate li prosvjetljenje u nekoj skoroj ili dalekoj budućnosti?
Ovo što se događa na planetu Zemlji upozorava da je sve što je stvoreno vrijedno, ali će, nažalost, nakon svih promjena nestati i biti razoreno. Znači, ne moramo prihvatiti tezu da je ispred nas bilo 27 civilizacija koje su propale zbog istih razloga, jer čovjek nije razumio život, jer život nikad nije bio mišljen, jer ga nitko nije poučavao da misli život, već je čovjek poučavan da misli i živi za svijet stvari. Svijet stvari, probitka radi, isključuje kulturni mem morala. Vaš časopis inzistira na kulturi komuniciranja koje, nažalost, danas nema…
|
 

   

  

 



|