Dušan Bilandžić
Spas vidim u hrvatskom brandu
Gospodine Bilandžiću, za početak našeg razgo-vora zamolila bih Vas da mi u kratkim crtama pokušate definirati glo-balizaciju i da mi nešto više kažete o sudbini Hrvatske u tekućim globalizacijskim procesima?
Reći ću nekoliko riječi o globalizaciji i o sudbini Hrvatske u tekućem procesu globalizacije, a posebno na kraju te globalizacije. Ako Vi stavite Hrvatsku na neku mapu svijeta, prije svega Europe, pa onda krenete od veličine te Hrvatske i to od veličine u svima aspektima: veličine Hrvatske kao zemlje s određenim stanovništvom, zatim veličine Hrvatske kao ekonomske snage, veličine Hrvatske kao tehnološke snage, veličine Hrvatske kao znanstvene snage i ako te parametre Hrvatske komparirate s parametrima Europe ili s parametrima svjetske zajednice, Vi ćete odmah doći do zaključka da je Hrvatska jedna mala mrvica u velikom globaliziranom svijetu. Ona je malena zemlja, s 0.5 % europskog stanovništva i po tom parametru od 0.5% ona je malobrojna zemlja i ona ne može biti gotovo nikakav faktor u projektiranju razvoja europske, a pogotovo ne svjetske zajednice. U tom aspektu, njena snaga i njena moć nikada u povijesti nije bila tako malena kao što je danas. Ako pak uzmete u obzir njenu ekonomsku snagu kao drugi faktor utjecaja na globalna kretanja onda je njen utjecaj po tom faktoru još manji od 0.5%. Ako uzmete u obzir njenu znanstveno - tehnološku snagu, onda je spuštate na još niži faktor. S druge strane, kao kontrapunkt njenoj beznačajnoj ulozi u svijetu, Hrvatska o sebi misli da je vrlo istaknuta i gotovo moćna zemlja koja ima pedigre veličine velike zemlje, pa se poziva na slavne trenutke svoje prošlosti, od vremena Grgura Ninskog, preko kralja Zvonimira, preko renesansnih dostignuća u kasnom srednjem vijeku do velikih doprinosa koje je ona dala europskoj kulturi u 19. i 20. stoljeću. Svaka nacija o sebi ima izrazito visoko mišljenje. Što se Hrvatske tiče, h oću reći da je na svjetskoj ili na europskoj karti njena snaga, njen utjecaj i njena moć marginalna. Hrvatska ima samo jedno rješenje: da na vrijeme shvati da s takvom minimalnom snagom i utjecajem, s takvim parametrima svoje ljudske, ekonomske, kulturne i znanstvene moći, može opstati samo ako ima neki svoj brand. Pa primjerice, ako Finsku poznaju po Nokiji, Švicarsku po kapitalu i po bankama, onda bi i Hrvatska svakako morala kreirati neki svoj brand, jedinstven u svijetu, koji bi bio u interesu svjetskih globalnih faktora i tog procesa, a ne protiv njega.
Brinemo li dovoljno o svom kulturnom identitetu? Kako stati na kraj stranom nazivlju u Hrvatskoj?
Strano nazivlje je također posljedica globalizacije. Danas mladi govore kako je netko in ili out , ili kako je nešto cool, ili nije cool. Poništavanje nacionalnog identiteta jedan je od štetnijih utjecaja globalizacije. Ne mogu ja to drugačije objasniti, nego da je to posljedica te globalizacije.
U čemu vidite uzroke euroskepticizma i antiglobalizma u nas?
Hrvati nakon stjecanja nezavisnosti misle kako su ostvarili svoj tisućljetni san i da sada kada su ga napokon ostvarili dolazi EU da nas proguta. Moramo znati da svoje interese možemo ostvariti jedino poštujući interese drugih.
Jesmo li u povijesti već bili svjedoci raznih globalizacija koje su se samo zvale drugačijim imenom ?
Svakako. Ima više oblika globalizacije: religijska globalizacija svijeta, geopolitička, kulturološka, ideološka, gospodarska globalizacija, itd. Rimsko carstvo je veliki primjer globalizacije. Hitler je bio jedan od velikih negativnih, bolesnih globalizatora. Srbi su u Domovinskom ratu bili agresori na Hrvatsku i njihovo shizofreno, ekstremističko ponašanje u tom ratu također je tip ludila koji nalazimo i kod drugih zločinaca sa svjetske političke scene. Što je zanimljivo, kada zločince (osvajače, kolonizatore, teroriste, agresore, napadače…) kasnije pred licem pravde pitamo da nam priznaju svoje grijehe, oni ih uporno niječu te i dalje ostaju dosljedni svojim zločinačkim i shizofrenim idejama o osvajanju i pokoravanju drugih nacija.
Kako gledate na europeizaciju?
Godine 1912. Krleža je krenuo za Karlovac, došao na stanicu i sjeo u prvi vlak za Rijeku. Stigavši u Rijeku, poželio je otići u Veneciju, pa je iz Rijeke brodom krenuo u Veneciju, a iz Venecije vlakom otputovao za Milano. Hoću reći da je Europa tada, prije I. svjetskog rata bila u mnogočemu globaliziranija nego kasnije. Kasnije su uvedene vize, a prije su ljudi putovali Europom bez viza, a danas polako koračamo prema konačnom ujedinjenju, ali to je proces koji će trajati…
Dva svjetska rata bila su pogubna za Europu i nakon njih javlja se svijest o uspjehu Europe putem ujedinjenja…
Dva svjetska rata Europu su potpuno urušila. Europa je 1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata bila praktički mrtva. Europski političari su stoga shvatili da jedino ujedinjeni možemo uspjeti, jer su dva svjetska rata potpuno uništila Europu. Milijuni ljudi izgubili su živote u Drugom svjetskom ratu; 27 milijuna Rusa te 6 milijuna Židova. Kada biste nekome tko ne zna ništa o povijesti pričali o Hitlerovu shizofrenom pokušaju da sa 63 milijuna stanovnika pokori cijelu Europu, rekao bi da se šalite. Ali, vidite, on se nije šalio, a zna se da po vojnoj taktici omjer napadača i napadnutog mora biti jedan na prema tri, ako želite uspjeti. Dva svjetska rata koji su devastirali Europu zapravo su bili jedan rat u dva intervala, Uništenje Europe traje od 1914. - 1945. godine. Europa je za mene u ta dva rata pala u potpuno samouništenje. Tu fazu slobodno možemo nazvati fazom shizofrenije i ludila. Nakon tih dvaju ratova Europa je konačno shvatila da jedino ujedinjena može nešto napraviti. Čovjek i nacija na iskustvima prošlosti sazrijevaju i ne mogu dovijeka ići u samouništenje. Federacija, konfederacija, savez, unija, nazovimo to kako god hoćemo, moramo znati da jedino ujedinjeni možemo nešto napraviti, a mi kao Hrvatska možemo se spasiti, možemo u ovom globaliziranom svijetu uspjeti jedino izgradnjom vlastitog branda odnosno vlastitih brandova. Dakle, u susretu s globalizacijom rješenje za Hrvatsku vidim jedino u izgradnji vlastitog identiteta…
