Damir Kalogjera
Mladi svijet vidi u toj engleščini neki bolji, interesantniji život
Ja mislim da izlaza iz globalizacije nema i da se mi moramo pametno po-miriti s time, ali i da na to nekako trebamo i kritički gledati. Ne možemo mi to sad zaustaviti.
Na tlu Hrvatske ima elemenata koji su zanimljiivi ako globalizacija nosi sa sobom i nekakvu pravnu sigurnost i recimo jednu organiziranu zemlju gdje će ljudi biti eventualno jednaki pred zakonom i u tom slučaju za Hrvatsku nema opasnosti od takve globa-lizacije. Nama svega toga fali: jednakosti pred zakonom, dobrog preciznog sudstva koje se ne okreće kako puše vjetar, itd. Ako je globalizacija dio one euro-peizacije, tada mislim da bi nam mogla donijeti neka dobra. Gledajte, ja nisam antiglobalist, u jednom naivnom smislu, ali svjestan sam da treba svaki korak globalizacije na neki način kritički promotriti. Ako govorimo o svijetu uopće, i o pozitivnim i negativnim aspektima globalizacije u svijetu, onda moram reći da u nekim aspektima globalizacija nije pravedna, jer ona traži otvorena tržišta, gdje će jasno uvijek dominirati one zemlje koje proizvode više, koje proizvode atraktivnije proizvode, itd. i ubacuju se na teren siromašnih i manje produktivnih država, što onda zapravo uništava njihovu internu proizvodnju, ako je imaju. Za Hrvatsku ja zapravo ne znam, nisam baš puno razmišljao o negativnim aspektima globalizacije u Hrvatskoj. Ako je ta globalizacija npr. takva da taj kapital dominira s državnom vlašću, da država ne može na neki način kontrolirati tu kapitalističku globalizaciju, onda je to opasno. Govori se da će u budućnosti voda biti isto tako vrijedna kao i nafta, a mi vodu sada dijelimo privatnicima koji će dakako, ako jednoga dana dođu jače kompanije prodati sve male kompanije njima, i ti važni resursi koje bi trebala država kontrolirati, nestat će i neće zapravo imati tu svoju riječ.
U kojoj mjeri i na koji način globalizacija utječe na promjene u hrvatskom jeziku?
Na nekoliko načina. U prvom redu promjene se vide u velikom broju stranih riječi koje importiramo. Netko u tome vidi strahotu, propast hrvatskog jezika, ja mislim da to nije tako opasno. Jezik nisu samo riječi, jezik je gramatika, jezik je stil, jezik je poduprt našom književnošću, novinstvom, elektronskim medijima itd. Prema tome nije to propast već stanovita promjena, od koje ni jedan jezik nije imun. Činjenica je da obrazovani svijet postaje dvojezičan, gdje je onaj drugi jezik obično engleski, a nekada je bio francuski, njemački itd. S obzirom na ovu činjenicu, za očekivati je da ta dvojezičnost mora imati svoj utjecaj na jezik i izražavanje ljudi. Nije stoga čudno da će engleski jezik, danas dominantan u svijetu, u stanovitoj mjeri utjecati na hrvatski jezik. Toj pojavi ide na ruku i nešto što se može nazvati šik ili modernost, a teško je to u nekoliko riječi objasniti. Mladi svijet vidi u toj engleščini neki bolji, interesantniji život, neke bolje muzičke grupe, bolji provod… Je li to iluzija, ili nije, ja to ne znam, ali oni to tako doživljavaju, pa je onda veliki štos primiti englesku riječ u govornom jeziku. Međutim to se pročisti kad se iz govora prelazi na pismo i ja mislim da to nije grozna opasnost. S druge strane ne vidim ništa lošega u tome da naši filolozi uznastoje naći adekvatne hrvatske riječi za ono što primamo iz engleskoga ili iz drugih stranih jezika, samo da ne zahtijevaju da ja njihove prijevode i kalkove kad nisu uspješni i prozirni moram prihvatiti, jer ako ih ne prihvatim, nisam domoljub. To ne dolazi u obzir. Međutim ima i drugih utjecaja u hrvatskome jeziku koje je teže vidjeti. Na primjer: počelo se na osobit način igrati riječima, osobito u novinama, a onda u reklamama i drugdje. Tih igara riječima bilo je prije vrlo malo. U početku je tu predvodio Feral Tribune. To je bio jedini tjednik u Hrvatskoj koji je tu igru riječi tjerao sustavno. Igra riječima pojavljuje se u našem jeziku kao novost i osobitost u izražavanju. Primjerice, kad novinar piše 'prostačka opera' aludirajući na 'Prosjačku operu', ili kad kaže ‘kopačka v rit’ prema Kopački rit ili ‘živi bili pa ili - ili’ za živi bili pa vidili. Sjete se bilo kakve uhodane fraze ili naziva, pa ih izmijene postižući tako stilistički efekt najčešće u novinskom naslovu. To je tipična engleska igra riječi po obliku poput neprevedivog Wildeova naslova.
«The Importance of being Earnest», recimo...
Tako je. To je tipična engleska igra riječi, koja djeluje samo kao model. Ideje za promjenu fraza su u potpunosti naše, jer ništa u tim frazama, kao npr. 'seoba navoda' (..naroda) mi nismo primili izvana. Mi smo upotrijebili hrvatski jezik da napravimo vic. Prije toga vremena igra riječi kao vrsta izraza nije se koristila, a javila se pod utjecajem vjerojatno engleskog i drugih europskih jezika. Igramo se riječima po pravilima kojih prije nismo znali. Dakle, jedna druga kultura poučava nas što sve možemo raditi s vlastitim jezikom. Podravka npr. ima «coolinarku», jezičnu tvorevinu koja je kombinacija strane engleske riječi cool i hrvatskog nastavka. To je još jedna igra koja upućuje na to da postajemo bilingvi / dvojezični. Podravkina «coolinarka» znači da već znamo što je to cool. Prije takve igre riječi nisu postojale, jer engleski nije bio poznat.. Neki vic maheri odlučili su se poigrati riječima računajući na znanje engleskoga i uspjeli su pokrenuti jedan trend. Sad ga nalazimo i u novinama i u reklamama. Iz lingvističke literature saznajemo da se ista stvar događa u srpskom jeziku. Dakle, to bi bili manje vidljivi utjecaji engleskoga, a možda i drugih velikih jezika.
Često u novinama i raznim drugim tiskovinama nailazimo na tekstove u kojima piše na jednom mjestu kul i gud, a na drugom mjestu cool i good. Što Vi mislite o tome?
To je dilema koju je teško raspetljati. Postoji kod nas u tradiciji pravilo da se riječi pišu kako se pišu u originalu. Što više bude bilingva (dvojezičnih ljudi), ići će se na pisanje prema stranoj ortografiji. Kad riječ ipak postane obična, postoji tendencija da se piše našim pravopisom. Prema tome, pravilo za to je teško dati. Nego, želio bih istaknuti kako je vrlo važan utjecaj kulture na jezik. Kulture djeluju na jezik. Sjetite se rap glazbe i odgovarajućih tekstova. Rap je glazbeni smjer crnačkog karaktera koji je pomalo prihvaćen i od bijelih Amerikanaca, a onda mi imamo odjedanput Edu Maajku, TBF…Vjerojatno se nešto sličnoga i u nas moglo razviti, ali se nitko u lokalnoj kulturi toga nije sjetio dok ga strana kultura nije na to podsjetila. Mogućnosti su neslućene. Neka kultura te upozori što sa svojim jezikom možeš raditi. To je zanimljiva stvar. To je ono što ne vide naši puristi. Oni samo vide kad uzmeš neku stranu riječ. Oni ovo o čemu ja govorim ne vide, a to je dodir, prijenos kultura u pozitivnom smislu i sve ostaje u hrvatskom jeziku…
