Slavko Antunović
O Europskoj Uniji bez idealiziranja i predrasuda
Piše
Slavko ANTUNOVIĆ
Kada je riječ o poznavanju EU kod nas se primjećuje dvojak pristup. S jedne strane o zajedničkoj se europskoj kući progovara na jedan nazovimo to "školski" način. Iznose se suhoparne povijesne činjenice, taksativno se nabrajaju uredi i tijela koji djeluju primjerice pri Europskoj Komisiji i Europskom parlamentu te načinima njihova funkcioniranja. S druge strane teško se oteti dojmu kako većina naših građana EU doživljava kao nešto čime se drugi bave, konkretno hrvatski pregovarači s EU, a da oni o tomu ne raspolažu pravom i dostatnom informacijom te se tako, stavom naslijeđenim još iz komunističkog doba, prepuštaju stihiji i nikako sebe ne doživljavaju kao aktivne čimbenike u tom procesu. Kako bi dalo svoj obol informiranju hrvatske javnosti o europskim integracijama s jedne neinstitucionalne već s građanske razine, Društvo za kulturu demokracije u suradnji sa Zakladom Konrad Adenauer organiziralo je u prostorijama Hrvatske Paneuropske Unije u Zagrebu 20. travnja okrugli stol na temu “Institucije EU: povijest, razvitak i način funkcioniranja - O Europskoj uniji bez idealiziranja i predrasuda”. Na okruglom stolu govorili su renomirani stručnjaci i znanstvenici dr.sc. Neven Šimac, stručnjak za europske integracije, dr. sc. Alexander Buczynski, viši znanstveni suradnik i pročelnik studija povijesti na Hrvatskim studijima i dr. sc. Željko Tanjić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Predavači su pokušali s jedne strane progovoriti o EU ne s aspekta pasivnog promatrača te povijesne tvorevine, stav koji isključivo kod nas prevladava, već da tako kažemo iznutra, izlažući što to EU doista jest, ostavljajući po strani sve idealističke predodžbe, ali jednako tako i neosnovane sumnje u mogućnost njezina ostvarenja, jer je proces europskog ujedinjenja danas već otišao tako daleko da je postao nepovratan te je pokazatelj potpune neupućenosti smatrati kako će se jednom sva ta tvorevina jednom urušiti kao kula od karata. Istina, EU posljednjih godina prolazi tešku krizu kako na institucionalnoj, tako i na političkoj razini, no prolazila je i ranije tijekom svoje povijesti i druge krize, te se ove sadašnje, naročito oko njezina Ustava, nikako ne smiju promatrati, kako to čine mnogi skeptici, kao početak njezina kraja. Više je to rezultat neujednačenosti širenja EU. Naime, pri procesu ujedinjenja, kao što je u svojem izlaganju primijetio dr. Šimac, veći je naglasak stavljan na njezinu ekonomskom ujedinjenju i zemljopisnom širenju, dok se gotovo neznatna pozornost posvećivala postizanju konsenzusa o vrijednostima na kojima će nova europska tvorevina počivati, dakle širenju EU-a «u dubinu». Tako se taj propust i nedostatak u svoj svojoj snazi ispoljio u najnovijoj krizi oko prihvaćanja zajedničke ustavne povelje. Što je Europske Unija danas? S kojim se problemima susreće? Odakle dolaze najveće opasnosti i prijetnje procesu njezina ujedinjenja u "širinu" i u "dubinu"? Što koči taj proces ujedinjenja? Koje su glavne ekonomske i političke zapreke koje stoje na putu prihvaćanja jedinstvene zakonske regulative u različitim zemljama? To su samo neka od pitanja na koja se pokušalo odgovoriti na okruglom stolu.
Dr. Buczynski je govorio o politici Europske Unije, njezinim integracijama, razvitku tih integracija te o perspektivama institucija europske unije. Jednako tako, dr. Buczynski donio je povijesni presjek nastanka i razvoja europske unije istaknuvši kako se Europska Unija konstantno povećavala po broju članica, što svjedoči o uspješnosti tog procesa ujedinjenja. Dr. Buczynski nije zaboravio spomenuti niti povijesnu, gospodarsku, kulturnu i političku dimenziju procesa europskog ujedinjenja spomenuvši također brojne prepreka i zastoje s kojima se EU suočavala od samih početaka svojih integracijskih procesa. Prema sudu dr. Buczynskog danas veliki problem u tom procesu predstavlja prebrzo proširivanje EU-a. Na kraju svoga izlaganja govorio je o vizijama daljnjeg ustrojstva EU-a.
Dr. Šimac govorio je o stanju u Europskoj Uniji danas, o teškoćama, dvojbama i mogućnostima za budućnost. Europske integracije nastale su na podlozi kršćanskog svjetonazora, a prvotna nakana je bila uspostavljanje mira na europskom tlu. Rekao je kako su od samog početka postojala protivljenja njezinu nastanku. Dr. Šimac se također osvrnuo na unutarnje dvojbe koje danas muče EU. Najprije je u svezi s tim spomenuo različitosti po pitanjima gospodarstva i politike, u demografiji i imigraciji stanovništva, u tehnološkom napretku i delokalizaciji. Drugi problem se odnosi na pitanje granica i identiteta. Tu se dr. Šimac pita za čim Europa teži: za proširenjem granica ili za očuvanjem i obogaćivanjem vrednota, kako riješiti problem Turske, kako pristupiti skupini zemalja koja se naziva rusko dvorište, koje je pitanje Kavkaza. Uz to ulaskom Bugarske i Rumunjske u Europsku Uniju porast će utjecaj pravoslavlja što će se na bitan, pa i nepredvidiv način odraziti na njezinu stvarnost i budućnost. Tu se javlja i pitanje slobodnog tržišta i kakva je europska politika u odnosu na svijet. Trećoj skupini problema pripada pitanje bezuvjetnog proširenja ili produbljenja Europske Unije. Do sad se dogodilo pet proširenja, a pitanje je koliko je bilo «produbljenja» u odnosima i suradnji. Danas se u Europi sve češće postavlja pitanje EU za građane, a ne bez građana. Naime, Dr.Šimac se zapitao koliko je snažna svijest građana zemalja koje čine Europsku Uniju da su oni građani EU-a te hoće li ikada ta svijest biti jednako snažna kao svijest o nacionalnoj pripadnosti pojedinom europskom narodu. U kontekstu problema i dvojbi dr. Šimac se osvrnuo i na problem apsorpcijske sposobnosti EU, o čemu se sve više govori, te zastoju u neizglasavanju proračuna za naredno petogodište, što predstavlja težak udarac i kočnicu funkcioniranja EU-a. Dr. Šimac je, što se tiče vrednota koje EU donosi i na kojima se temelji kazao kako su to mir, stabilnost, prosperitet i identiteti, demokracija, prvenstvo prava i pravna država. Naglasio je kako se u Europskoj Uniji primjenjuje princip upravljanja u kojem zemlje članice delegiraju određene dijelove suverenosti institucijama Europske Unije uz zajedničko obavljanje delegiranih ovlasti pri čemu se vrlo snažan naglasak stavlja na načelo supsidijarnosti. Dr. Šimac je također naveo podatke jednog istraživanja koji pokazuju kako Hrvati ne posjeduju niti elementarna znanja o načinu funkcioniranja i tijelima vlasti u Europskoj Uniji. Dr. Željko Tanjić govorio je o načinu shvaćanja europskih integracija iz perspektive poznatog njemačkog teologa Karla Rahnera. U nekoliko svojih članaka, Karl Rahner je duboko razmišljao o problemima koji pogađaju europski kontinent. U posljednjim desetljećima europske povijesti, ističe Rahner, pokazala se jedna neobična pojava u čovjeku. Osjetio se slobodnim bićem, neovisnim, neograničenim, odgovornim samo prema sebi i prema nutarnjem zakonu svoga bitka, osjetio se kao autonomna osoba. Htio je biti slobodan i strastveno se borio protiv patronata Crkve, države, društva, tradicije, običaja: borio se za slobodnu znanost, za slobodnu ljubav, ekonomiju, misao, tisak, udruživanje i za tisuću drugih sloboda. Često je ta borba za slobodu bila velika i uvjerljiva, ali je ponekad bila ludi protest koji je zamijenio nestrpljivost, odlučnost i slobodu da se krene krivim putem i spram izgubljenosti s pravom slobodom. I dok se uzdizao krik rata slobode, europski je čovjek pao u čudno ropstvo. On se suočio sa egzistencijalnom težinom koju ne može nositi. To nije bio samo vanjski teret, već prije svega nutarnji događaj, “auto-ropstvo” iznutra koje je omogućilo nametanje nacističkog režima. Dr. Tanjić je pojasnio kako Rahner pritom ne misli na vanjski sustav sile prošlih godina, ne misli na ropstvo koje je uslijedilo i još uvijek vlada. On pritom misli na drugo ropstvo: autonoman čovjek pao je u ropstvo iznutra. Upravo u čovjekovoj nutrini, oslobođenoj svih spona, bez Crkve, bez dogmi...
