![]() |
|||
|---|---|---|---|
|
Elia Patricia Pekica Pagon
|
BRANDomanija Piše
Elia Patricia PEKICA PAGON Brand nije samo proizvod ili usluga nego cijeli niz okolnosti, znak vremena u kojem živimo, dio naših uspomena i obilježje naših trenutaka. Brandovi su svuda oko nas i neizbježni su, neki su kratkotrajni, neki dugotrajni, neki uspješni, neki neuspješni, a njihova sveprisutnost urodila je društvenom pojavom brandiranja svega, pa i društvenog i osobnog stila, s krajnim ciljem - izgradnjom svog osobnog branda. Brand je više nego stil, brand je sve što mi jesmo i sve što činimo. Brand je odabir naočala, frizure, CD-a, mobitela, auta, religije, mjesta stanovanja, prijatelja, turističkih odredišta, kućnog ljubimca, životne filozofije. Brand je i yoga, i budizam, i taoizam, i Rim, i globalizacija, i rock, i subkultura, i netokracija / konzumatrijat, i tehnokracija, i nihilizam, i romantizam, i Fellini, i New York, i kloniranje, i Nietzsche, i Burt Simpson i Elvis Presley. Brand je stvar osobnog odabira brandiranog pojedinca ili brandirane grupe ljudi. U svakodnevnoj uporabi riječ brandirati sve više znači odrediti konačno značenje bilo čega i bilo koga. Puno je teže izgraditi individualni, nego grupni brand. Uklopiti se u već postojeću struju sljedbenika bilo kojeg izma (glazbenog ili literarnog na primjer), puno je lakše nego stvoriti novi izam, novu glazbu, novo djelo i biti jedinstvena – brandnew pojava. Pripadnost grupnom brandu moguća je ukoliko smo spremni na kompromis i zatomljavanje vlastitog ega, ali u trenutku kada neka osoba kao pripadnik grupe počinje odskakati od ostatka grupe, ona svjesno ili nesvjesno odabire svoj put prema izgradnji individualnog branda, koji će možda jednog dana postati i kolektivno prihvatljiv brand. U trenutku dok je živio i stvarao Andy Warhol, nije znao da će ga jednog dana zvati ocem pop arta i da će imati toliko sljedbenika. Njegova osoba i djelo rezultirali su warholovskim popkulturnim umjetničkim izrazima i nizom štovatelja pop arta. U rađanju, razvoju i životu nekog proizvoda, usluge, stvarne ili izmišljene osobe ili samog postojanja nekog mjesta na svijetu, dogodi se jedan čaroban trenutak koji je teško odrediti, a to je onaj trenutak u kojem nekom proizvodu, filozofiji, usluzi, osobi ili mjestu počinjemo vjerovati, onaj trenutak u kojem mu se počinjemo vraćati, kada nam počinje nedostajati i kada ga jednostavno počinjemo voljeti. Jedna ovca i jedan pastir na proplanku lijep su prizor, a stado ovaca koje svakim danom postaje sve brojnije na čelu kojeg je pastir na slikovit način kazuje o trenutku u kojem proizvod, usluga, osoba ili mjesto postaje naš guru, a mi njegovi brojni sljedbenici. Taj trenutak je teško odrediti, kao što je teško odrediti početak prijateljstva ili zaljubljenosti, ili pak same ljubavi… Kada smo već duboko u ljubavi, reći ćemo da ne znamo u kojem smo točno trenutku neku osobu zavoljeli. Ako prijateljstvo ili ljubav prestanu, rađaju se uvijek nova prijateljstva i nove ljubavi, a tako je i s naklonošću prema stvarima, proizvodima i uslugama. Znam neke ljude koji ne mogu čuti pjesmu za vrijeme koje su prekidali vezu u nekom lokalu, jer ta pjesma im vraća tužne emocije i ima negativne podražaje po njihovu trenutnu životnu učinkovitost. Što možemo primijetiti? Čuli smo puno teoretiziranja i pročitali puno knjiga na temu emocionalnog brandiranja… Stručnjaci pokušavaju stvoriti potencijalne brandove koje ćemo voljeti, tj. proizvode koji će možda jednog dana osvojiti laskave titule brandova, ali o tome ne odlučuju oni, već konzumenti. Kreatori brandova definiraju brandove i brandiranje, a konačna definicija dolazi s tržišta koje je vrlo osjetljivo i koje se mijenja iz dana u dan, a koje jedino nekom proizvodu, usluzi, osobi ili mjestu može nadjenuti titulu BRANDA. Da, brandiranje je izjednačavanje emotivne naklonosti prema ljudima s naklonošću prema dragim stvarima, proizvodima, mjestima, uslugama. Oči, uši, ruke, srce, svaki dio našeg tijela i naše duše osjetljiv je na podražaje. Poznajem jednog čovjeka koji toliko voli Häagen-Dazs sladoled, da dok o njemu priča imaš osjećaj da govori o nekoj njemu dragoj osobi. Svatko tko je i jednom čuo njegovu priču o tom sladoledu...
|
|
|