Uvodnik
| Crno- | .bijeli | .svijet |
Nedavno sam u jednome muškom časopisu pročitala članak koji svoje čitatelje podučava tehnikama ponižavanja svojih podčinjenih. U članku se govori o pravilima ponašanja prema sebi podređenima kako bi oni u svakom trenutku znali da su podređeni te kako slučajno to ne bi zaboravili. Iz toga istog članka, između ostaloga, doznajem da je koji put u životu dobro biti nekome antipatičan, jer na taj način čovjek sebe štiti od nepotrebne komunikacije s ljudima koji mu nikada neće trebati na njegovu životnom putu. Metode instant uspjeha prodaju knjige diljem svijeta i pričaju nam nevjerojatne priče o doslovnom gaženju drugih ljudi na putu k uspjehu. Humanost je ismijana, darvinisti su na sceni. Pitanje je dana kada će netko izdati novu knjigu pod nazivom: Kako zgaziti sve pred sobom na putu k uspjehu…
Moral, prijateljstvo, uljudnost i slične kategorije u današnjem društvu i vremenu potpuno su nevažne. Svi uspješni ljudi koje poznajem otvoreno ističu kako previše ne vjeruju u iskreno prijateljstvo, jer im, kako vele, mobitel zvoni samo kada ih netko treba. Uspješan čovjek našeg vremena zapravo je osamljenik, okružen je mnoštvom, a u biti je sâm, jer njega će rijetko tko nazvati i uputiti mu jednostavno pitanje, poput 'kako si'… Imati prijatelja koji Te nazove, da Ti čuje glas, istinsko je bogatstvo kojim se mogu podičiti samo rijetki sretnici. Niti jedan teambuilding, event, seminar, radionica i sl. nije uvijek, koliko sam upućena, opušteno druženje suradnika i prijatelja, nego, u velikom broju slučajeva, arena puna kompetitivnog duha, prisilno i isforsirano te uniformirano zajedništvo za vrijeme kojeg se djelatnici neke tvrtke identificiraju s markom, tj. tvrtkom za koju rade. Istodobno, dok glume sretne radnike na team building golfu, svojoj obitelji skrivečki šalju SMS poruke o pravom stanju stvari. Obitelj i opet trpi i strada najviše.
Tipičan mladi yuppie osamljeni je robot u odijelu, s Playboyem u aktovci, dva mobitela oko vrata, laptopom u prigodnoj torbi i MP3 playerom na ušima… Prsten na ruci, supruga i djeca u MMS formatu IPOD-a, ili u JPEG fileovima zaslona laptopa. Završava radno vrijeme, pravi je trenutak konačno stigao za opuštanje u wellness centru. Masaža cijelog tijela i prazne duše može početi. Miris Thailanda i zvukovi raja šire se oko našeg milenijevca. Svijet nestaje. Napokon mir. Nestaju svakodnevni problemi. Nakon masaže sauna, a nakon nje plivanje u jednom od luksuznih bazena, jer to je preporučio doktor, a tako nalaže i vrijeme u kojem živimo. Sutradan opet slijedi sličan program, ali ovaj put na redu je tenis s osobnim trenerom, a prekosutra škola jahanja. Petak je rezerviran za večeru s Lionsima. Dolasci kući, među obitelj, prestaju biti dolasci u oazu mira… Dolazak kući je, kako mnogi kažu, prilika za nepotrebna pitanja i davanje nebitnih zadataka od strane zanemarenih članova obitelji. Što dalje od PMS-a i dječjeg plača.
Djeca za računalima, PlayStationom… Šalju SMS porukice i ne dopuštaju roditeljima da ulaze u njihovu privatnost. Veliki su prijatelji sa svojim dadiljama, jer s njima provode najviše vremena. Odrastaju preko noći. Već kao mali ponašaju se kao veliki. Baš ih briga za sve, jedva čekaju da odrastu. Biti dijete više nije cool. U modi su starmala djeca koja kuže spiku i vlastitim roditeljima drže lekcije o kompjutorima, prže im CD-ove i DVD-ove, a učiteljima u školama prijete tužbama o zlostavljanju, ako im se, ne daj Bože, zamjere. Danas je opasno zamjeriti se djeci, jer mogu nedužnog čovjeka proglasiti za pedofila i zlostavljača. Zato oprezno s dijeljenjem komplimenata maloj slatkoj dječici. Budimo umjereni.
Ni žene ne zaostaju sa svojim milenijskim darvinizmom. Sve manje ih zanima kako zadovoljiti muškarca, a sve više žele zadovoljiti same sebe. Prije su ženski časopisi pisali o tome kako osvojiti voljenog muškarca i kako ga zadržati trajno uza sebe, a danas posvećuju sve više pozornosti tome kako ga prevariti, kako ga ostaviti, kako otići s prijateljicama u kalifornijski spa i biti nedostupna, kako pobjeći od obveza, kako uvaliti klince mami i tati, kako biti sama sebi dovoljna - tj. biti single, i kako prepoznati muškarca s dobrim bankovnim kontom. Ženski časopisi pišu i o tome koji su muškarci in, a koji su out, pa tako doznajem da su romantičari s gitarom i pjesnici out, a da su nogometaši i menadžeri s lovom in. A termini in & out spominju se, kako kod muškaraca, tako i kod cipela i torbica. Žene u svojoj osveti idu doista daleko. Muškarci su ženama postali accessories, pa zahtijevamo da budu u trendu - obrazovani, atletski građeni, tehnološki osviješteni, odjeveni po posljednjoj modi i izdepilirani od glave do pete… Plastični kirurzi i kozmetički saloni nikada nisu imali toliko posla kao u posljednje vrijeme. Muškarac našeg vremena sve više konkurira ženi u izgledu, odijevanju i ponašanju.
U tom kolektivnom samozadovoljavanju nitko ne zaostaje, no mislim da su ipak najugroženija skupina ljudi u našem društvu umirovljenici. Oni su prošli najgore od svih. O njima nitko ne vodi računa, osim u trenucima kada su strankama koje se bore za vlast potrebni kao značajni glasački korpus. To što oni imaju svoje životne potrebe i što razmišljaju drukčije, humanije od drugih, nikoga ne zanima, kao da pripadaju nekoj drugoj galaksiji. Oni su računali na nas, a mi smo im okrenuli leđa. Žao mi je svih starijih osoba i duboko suosjećam s njihovim problemima. 
Mnogi koje poznajem znaju mi se žaliti kako na televiziji nema ništa zanimljivo, a televizija im je jedini prozor u svijet, jer zbog starosti i nemoći više ne izlaze iz kuće, a članovi obitelji su ih zbog grube realnosti borbe za samoodržavanjem potpuno zaboravili. Ostale su samo slike na zidu, televizija i sjećanja, kao smisao njihova života. Najviše im smetaju, govore mi, one morbidne emisije o autopsijama i seciranju leševa radi razjašnjavanja nekih zločina. Koji god program okreneš, vele mi oni, same istrage, detektivi, patolozi, forenzičari, ubojice i agresivno-tašti i nametljivi političari. Grozno! Nema više romantike, lijepe umirujuće glazbe i prilike za poneko lijepo jutro i ugodan dan. Našim bakama i djedovima ostaju samo lijepa sjećanja na dane kada su bili mladi i kada vjerojatno ni u snu nisu mogli predvidjeti što će im se dogoditi u trećoj životnoj dobi. Ako djeca, mladi i ljudi srednje životne dobi (menadžerska struktura) imaju pravo na svojih pet minuta na televiziji, u novinama i svuda oko nas, onda valjda i starija populacija ima pravo dobiti svoj dio životnog kolača. Kad već nitko ništa ne čini za njih, da im se barem ne laže i da im se barem isplaćuju njihove zaslužene mirovine i osigura topao dom.
Posebno poglavlje našeg vremena predstavljaju i mladi. Stalno se pitam koji će to zakon konačno objediniti brigu za stare i mlade, i koji će zakon progovoriti o moralnosti i odgovornosti medija za odgoj naše djece? Sve im je dostupno i izopačenost postaje prihvaćena kao nešto sasvim normalno u našem društvu… Često se pitam kako malom djetetu objasniti tko su to, naprimjer, swingeri o kojima je nedavno bila emisija na jednoj od naših TV postaja u obiteljskom programu. Neko dijete koje gleda takvu emisiju može si pomisliti da je danas potpuno normalno da njegovi roditelji mijenjaju partnere. Užas.
Netko bi pomislio da je stvarno sve otišlo k vragu, jer je cijena uspjeha doista postala vrlo visoka, ali onaj inat u nama ipak još vjeruje u ljubav, prijateljstvo i onu ljepšu stranu života. Kako je to moguće? Moguće je, jer još uvijek ima onih koji ovaj svijet ne vide kao mjesto stvoreno ekskluzivno i samo zbog njih, nego kao priliku da učine dobro djelo i uljepšaju život drugim ljudima. Na svu sreću još uvijek na ovome svijetu ima onih koji vjeruju da im je Bog dao kruh u ruke kako bi ga podijelili s drugima.
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon))))))
