K11
K11
Piše Snježana IVČIĆ
U Zagrebu je 11. ožujka 2006. godine u prostorijama Gliptoteke HAZU otvorena izložba suvremenog umjetnika Zlatka Kopljara pod nazivom 'K 11'.
Najnovijim radom, 'K 11' (Konstrukcija br.11), Zlatko Kopljar nastavlja ciklus koji je započeo 1996. godine. Ovaj rad logičan je nastavak serije radova koji su nastajali na sličnoj osnovi, ali je forma/medij u kojem su realizirani svaki put bio drugačiji.
Indeks 'K' je akronim od 'konstrukcija', a odnosi se na mentalnu konstrukciju te konstrukciju samog umjetničkog djela. Autor je izabrao naziv konstrukcija, budući da su njegovi radovi uvijek bili gradbene prirode, pri čemu misli na građenje odnosa unutar samog rada i, što je još bitnije, odnosa rada i promatrača. Zamisao je da se interakcijom rada i promatrača stvori novi konstruktivni prostor u kojem se traže odgovori na postavljena pitanja ili se markira problematski prostor.
U svojim 'K' serijama (videoradovi, instalacije, akustičke prezentacije, fotografije, performansi), započetim 1996.godine, Zlatko Kopljar polemizira institucionalne prakse, represivne političke sisteme, globalizam, autizam građanskog društva i civilizacije te sve prisutniji konformizam i predvidljivost u umjetničkom stvaralaštvu.
Ideja konstrukcije mu osigurava stvaralačku slobodu, otvorenost i fleksibilnost forme te neopterećenost pitanjem klasifikacije umjetničke produkcije, a to je bitno za njegov rad.
Rednim brojem uz svaki 'K' autor oponaša suvremenu nametljivost i serijsku proizvodnju.
'K 11' čini sedam velikih foto-isprinta koji prikazuju prijatelje i kolege Zlatka Kopljara u insceniranim prizorima nesreće, točnije smrtnog stradanja. Protagonisti prizora leže odbačeni od društva čije norme življenja i djelovanja u cijelosti ne prihvaćaju, oni su takozvani «društveni otpad», autsajderi.
Ovim djelom umjetnik želi ukazati na nerazumijevanje biti umjetničkog stvaralaštva u širem okruženju. Sugerira da je odnos javnosti takav prema ovim umjetnicima i njihovim djelima.
U prizorima se mogu prepoznati neki od umjetnika poput Toma Gotovca, Vladimira Dodiga Trokuta, Željka Jermana, Vlade Marteka itd. Portretirani su individualno, u okruženju koje ih definira i koje autor povezuje s njima.
Ovi umjetnici su individualci koji u svojim radovima izbjegavaju konformizam i opće prihvatljive društvene norme. Takvim umjetnikom se smatra i Zlatko Kopljar, pa na ovaj način progovara o percepciji svojih djela u javnosti.
Scene koje je umjetnik uprizorio jesu tragične, ali nisu patetične, dapače prisutna je i doza humora, a Zlatko Kopljar nam sugerira ...
