Vladimir Kos
Mr. Smiley
Piše Vladimir KOS
Neki čekaju Godota, neki su nakon novogodišnjih proslava dočekali skijačinu u inozemstvu, pojeftinjenja zimske robe, karneval i Valentinovo. U toj velikoj čekaonici nečeg novog zapravo se reciklira već viđena matrica po kojoj treba uredno trajati i živahno vegetirati. To je modus operandi preživljatora. Oni, drugi, cereču se trošeći svoje vrijeme u potrazi za novim zadovoljstvima. I jedni i drugi uredno koriste smjehobran kao antivirusni program za snalaženje u labirintu života. To se sve može tolerirati, ali je neukusno kada se troši – tuđe vrijeme. Trećina dana nekako prođe na poslu uz pomoć Mr Mileya. Treba biti tolerantan, nedajBože sekantan, uredno popiti jutarnju kavicu i snishodljivo saobraćati sa šefovima, da ne bi bilo iznenađenja. Naravno, treba i raditi, ali bez odskakanja od prosjeka – zbog osmotskog tlaka. Kod privatnika vrijede neki drugi fizički zakoni, kao npr. zakon o neproničnosti, po kojem ne mogu dva tijela biti na istom mjestu, što ne znači da jedno tijelo u isto vrijeme po potrebi- može biti na dva, tri mjesta. « U principu», kao što omaničarska jezična praksa nalaže, svi čekaju onu drugu trećinu dana u kojoj Mr Smiley prepušta svoje mjesto Oratoru, koji je sveprisutan, nametljiv i dosadan kao diareja.
Popodne, zapravo već na putu «domu svome» djelatnik ulazi u labirint virtualnog života u kojem caruju talking headsi televizijskog i radijskog programa. Na malom ekranu, na svim programima caruje spikerčad novog vremena, voditeljice koje su do jučer pjevale- a sad govore, tu su «estradizirani» obećavatelji bolje budućnosti, šansonjeri, rockeri, zabavnjaci kojima je garancija istekla, vječno nedodirljivi moćnici, «jedni te isti» gosti svih televizija, koji znaju odgovore na sva pitanja. Tim sveznadarima se ionako postavljaju uvijek ista pitanja, na koja naravno slijede isti odgovori, pa i dogovoreni honorari. ...
