Uvodnik
No way!?
Netko je, dakle, smjestio Crvenkapici, a dok modernizirana Crvenkapica puni kinodvorane, naš profesor Baltazar okrenuo se novim izumima, prilagođavajući se vremenu u kojem živimo. Ikona hrvatskog animiranog filma, brand nad brandovima, koji bi u nekoj drugoj državi vjerojatno imao i svoj muzej, kod nas se, na žalost, može vidjeti samo u propagandnim spotovima raznih telefonskih usluga, tako da su ga čak i preimenovali u profesora za telefoniranje. Pitanje je dana kada će profesor Baltazar zaogrnut ružičastim plaštom prošetati crvenim tepihom ili kada će se pojaviti u službi glamuroznog prezentera – sponzora na nekoj dodjeli nagrada koja će i opet nalikovati scenariju za dodjelu Oscara. Naša ljubav prema Americi osamdesetih i devedesetih godina koju smo sanjali svakim danom sve više izbija na površinu. No, ako već kopiramo Ameriku, onda bismo trebali biti dosljedni u toj imitaciji. Garfield i Burt Simpson su i institucije i zaštićeni i integrirani dio pop kulture sa svim popratnim aktivnostima, unutar kojih može biti i oglašavanje. Na svakom koraku u cijelome svijetu mogu se kupiti majice, kape, torbe i razni drugi predmeti s likovima Mickeyja Mousea, Pokemona, Garfielda i ostalih renomiranih junaka iz svijeta crtića i stripova. A, kako je prošao profesor Baltazar i ostali zaboravljeni junaci naše čuvene Zagrebačke škole animiranog filma? E-mailom mi je stigao poziv da potpišem peticiju za vraćanje crtića na nacionalnu televiziju u terminu prije Dnevnika, kako bi spomenuti junaci ostali dio našeg kolektivnog sjećanja i postali ponos naše kulture. Dok se ljudi s televizije ne sjete vratiti nam Baltazara i druge crtiće, kao najljepšu uspavanku našoj djeci, dobro je da su nam kreatori kampanje s profesorom Baltazarom konačno prikazali veleumnog profesora koji nam je toliko nedostajao.
Netko je svjestan da nešto nedostaje. Kako smo osmislili naš dio priče o pop kulturi našega prostora čiji je nezaobilazni dio, sasvim sigurno i profesor Baltazar? Sretna sam da ga mogu vidjeti barem u tim spotićima, kada drugačije ne ide. Svi ljubitelji ovog predivnog i predragog nam profesora dobro se sjećaju profesora Baltazara koji je prije svega izumitelj nečeg novog, rješavatelj problema, pomagač, izbavitelj iz zamršenih situacija, jednom rječju autoritet, a sada i specijalizirani komunikolog suvremene telefonije. U odabiru nekih aktera doista treba biti suptilan. Kada neki poznati sportaš propagira neku poznatu svjetsku marku, to je sasvim u redu, jer se od njega i očekuje korištenje vrhunske sportske opreme… Ako, pak, govorimo o animiranim likovima, znamo da se oni najčešće koriste u komuniciranju sa segmentom dječje populacije, kao npr. za prodaju pahuljica ili čokoladnih napitaka za djecu, ili Kinder jaja. Ali ne mora uvijek biti tako. Izvrstan primjer je upravo odabir profesora Baltazara kao glavnog aktera u kampanji T Com-a. I dobro je da je tako. Kada ga već ne viđamo u crtićima, lijepo ga je vidjeti u propagandnim spotovima i novinskim oglasima. Biti onaj koji odlučuje o angažiranju određenih sredstava pojedinih tvrtki u svrhu promicanja određenih proizvoda ili usluga nije tako lako kako se nekima čini, jer često puta se dešava da znatna financijska sredstva budu uložena u prazno.
Dobro se sjećam vremena kada sam radila kao voditelj marketinga i prodaje u jednoj stranoj kompaniji i kada je do mene došla delegacija koja je predstavljala obitelj Kostelić, ili točnije tada još nepoznate skijaše Janicu i Ivicu Kostelića. Imali smo sastanak u hotelu Sheraton i jako mi se svidjela nadahnuta priča o gotovo sigurnom budućem uspjehu to dvoje mladih skijaša. Tražili su jake sponzore. Obećala sam im javiti se s mojim konačnim odgovorom kroz nekoliko dana. Nakon što sam se konzultirala s mojim tatom koji mi je kao bivši sportaš i priznati marketinčki stručnjak sugerirao da obavezno prihvatimo ponudu o sponzorstvu obitelji Kostelić, bila sam strašno razočarana kada je moja šefica na moj prijedlog o sponzorstvu to dvoje mladih skijaša, jednostavno rekla: 'No way, Elia! Just tell them that our budget for this year is closed, it's always the best answer!' Pokušala sam je nagovoriti, ali nije išlo. Najteže mi je bilo kada sam morala negativan odgovor o sponzorstvu priopćiti predstavnicima obitelji Kostelić, koji su bili jako ljubazni i rekli mi, kako shvaćaju da nisam ja donijela tu odluku, već meni nadređena osoba. Teška srca odradila sam to odbijanje, jer imala sam neki dobar osjećaj u vezi s danas svjetski poznatim skijaškim legendama i velikim šampionima, Janici i Ivici. Ne trebam ni spominjati koliko je snažan bio trijumf moje zemlje i mene osobno kada sam, kao i svi počela svjedočiti velikim povijesnim uspjesima Janice i Ivice. Čestitam im na još jednom velikom olimpijskom uspjehu, želeći im još mnogo takvih vrhunskih sportskih rezultata. Janica i Ivica davno su upisani u svjetsku povijest skijanja. Svima su na najbolji način ispričali najljepšu priču o ustrajnosti, radu i uspjehu kojem ama baš nitko ne može stajati na putu. Bravo!!! Moja bivša šefica sigurno je gledala Olimpijadu i sigurna sam da prati rezultate Janice i Ivice koji su joj pretpostavljam ostali u sjećanju na njezin odgovor: No way! Niti njezin 'no way', niti bilo čiji drugi, a bilo ih je tada mnogo, nije mogao spriječiti Janicu i Ivicu i njihovog oca Antu Kostelića da postignu ono što su davno bili zacrtali. Čestitam stoga obitelji Kostelić i svim sponzorima koji su od prvog dana odlučili stati uz Janicu, Ivicu i sve ostale naše sportaše i sportašice, jer su to bile najbolje odluke! Mecene bez srca za društveno korisne i humanitarne aktivnosti te smisla za osluškivanje društva i vremena u kojem živimo nemaju što tražiti na takvim radnim mjestima. Sretni smo što nam je Bog dao tako dobre sportaše. Tenis. Rukomet. Skijanje. Plivanje. Nogomet… naš su nacionalni ponos. Odličnog li osjećaja. Lijepog li sna. Predivne li prilike da bar malo zaboravimo na politiku, koja iz dana u dan ima sve manje sluha za narod, a sve više za sebe samu. Svi smo u iščekivanju novih uspjeha naših sportaša. Oni nas jedini nose, pričajući svijetu najljepše priče o Hrvatskoj. Oni i pokoja društveno angažirana pjesma Prljavog kazališta, kao npr 'Moj dom je Hrvatska…
Sve je lijepo kao na razglednici / Radnici bez posla, klinci na ulici / Starci čekaju red pred kontejnerima
/ Gladni guraju se u pučkim kuhinjama…/ Moj dom je Hrvatska…/Ja dižem zastavu, do neba!
Moj dom je Hrvatska…
Sve je lijepo kao sa razglednice / dimnjaci bez dima, puste oranice / Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj / S pticama u parku tu na svome si svoj…
Moj dom je Hrvatska!'
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon))))))
