Tipografija
Tipografija je dinamičan izraz
podložan trendovima
Piše Ivan DOROGHY
Tipografija je u cjelokupnoj povijesti grafičkog dizajna bilo dominantno sredstvo izražavanja. Uvjerljivost naše poruke između ostalog ovisi i o odgovarajućoj tipografiji. Odnos prema tipografiji, međutim, nije uvijek u srazmjeru s njezinim značenjem. Dok dizajneri i art direktori svoj posao ne mogu zamisliti bez usluga fotografa i ilustratora, za tipografiju uvijek imaju ‘feeling’ vjerujući kako sami mogu ‘ubosti’ pravu tipografiju. Enormna produkcija novih tipova pisama pogoduje takvom stavu, pa pošast ‘instant kreativnosti’ nije, nažalost, mimoišla ni tipografiju. Iako poput Helvetike ili Bodonija postoje ‘vječne’ tipografije, trendovi u prihvaćanju određenog tipa pisma nešto je s čim danas moramo ozbiljno računati.
Design Week je proveo malu anketu među dizajnerima kojima je tipografija glavno sredstvo izražavanja na temu je li tipografija danas pitanje mode. Gotovo se svi anketirani slažu da je to neizbježan proces, pa tako Jonathan Barnbrook ističe da je tipografija dinamičan izraz podložan trendovima.
Domenic Lippa, bivši predsjednik Typographic Circla , odgovara kako su sva područja grafičkog dizajna podložna vizualnim trendovima pa tako i tipografija. Ponekad je taj proces instiktivan, ali je često i namjeran. Allan Kitching iz Typography Workshopa uvjerava da izbor tipografije i stil layouta često idu ukorak s modnim ciklusima. Zanimljivo je vidjeti koliko će dugo trajati mnoge od danas avangardnih tipografija, kaže Kitching. Očito je da je izbor tipografije stvar raspoloženja određenog vremena i odraz karaktera određenih proizvoda i poruka. Kako se mi danas nosimo sa problemom tipografije?
Upućeniji se još dobro sjećaju vremena Mesaroševe tipografske biblije , ili antologijske Tipografije Emila Rudera u izdanju nekadašnje ljubljanske izdavačke kuće Partizanska knjiga. Mlađem dizajnerskom naraštaju, ali i dobrom dijelu stručne javnosti ta su dva djela potpuno nepoznata, a tipografiju i dalje svode na puki odabir fonta iz dostupnog kompjutorskog menua.
O naručiteljima da i ne govorimo. Dovoljno je analizirati odnos prema tipografiji u uređivanju naših dnevnih novina ili tjednika. Brutalni odnos prema slovu imamo prilike svakodnevno upoznati na gotovo svim primjerima vizualnih komunikacija u nas, od već spomenutih novina do natpisa u urbanom eksterijeru.
U povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna bilo je dizajnera čije je izražavanje tipografijom bilo izvanserijsko. Tu prije svih mislim na rad legendarnog Mihajla Arsovskog od Pop Expresa iz šezdesetih pa do tipografskih plakata za teatar ITD iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dugo dugo poslije njega nije se pojavio dizajner tako istančanog senzibiliteta za slovo. Po završetku likovne akademije, sedamdesetih mi je godina u ruke dospio tekst međunarodnog natječaja za oblikovanje novog tipa latinično ...
