O globalizaciji:
Slavko Kulić
Moj svjedok je
VRIJEME
Piše Elia Patricia PEKICA PAGON
U prošlom broju Epohe najavili smo mogućnost razgovora o globalizaciji s jednim od naših najpoznatijih stručnjaka s toga područja te izričitog zagovaratelja moralne i humane globalizacije nasuprot globalizaciji terora i nasilja - profesorom doktorom Slavkom Kulićem. Osim globalizacije, povod mojem razgovoru s profesorom Kulićem bio je, između ostalog i njegov nastup u HTV-ovoj emisiji ‘Na rubu znanosti’ 19. studenoga prošle godine, koju vrlo uspješno vodi novinar Krešimir Mišak. Tema razgovora spomenute emisije bila je ‘Održivi razvoj’. Slavko Kulić osporio je tu tezu već na početku emisije rekavši: ‘Ne radi se o održivom razvoju, već o održivosti života…’ , i postavio tezu konstruktivne i destruktivne antropologije i nas i naših mozgova kao produkata jedne ili druge antropologije.
Moj razgovor s profesorom Kulićem tekao je vrlo spontano, a neka pripremljena pitanja otpala su jer su se stalno rađala nova, inspirirana iznimno produhovljenim odgovorima mojega sugovornika.
Profesor Slavko Kulić na početku našeg razgovora zamolio me da čitatelje Epohe upozorim da se sve što će saznati iz našeg razgovora odnosi na, kako je rekao, “uvodni dio prve lekcije prvog razreda devetog stupnja obrazovanja, za prvi dan, prvog stoljeća trećeg milenija. Deveti stupanj obrazovanja je prvi razred nakon doktorata, jer svi naši doktorati i svi mogući akademski dekori do sada su se pokazali plitkima i nedorečenima umom u smislu razumijevanja problema globalizacije”.
› Gospodine Kuliću, još sada već davnih 1970-ih godina prošlog stoljeća govorili ste svima onima koji su radili u multinacionalnim kompanijama da su podanici, a oni toga nisu bili svjesni. Kako to objašnjavate?
Tim sam riječima pokušavao savjetovati podanike da ne stvaraju najamnike, ali nisam uspio u toj svojoj namjeri, jer je većina podanika stvorila upravo najamnike, i, što sad? Ovaj tip kapitalizma iskazuje se grubljim od feudalizma. 1960-ih godina prošlog stoljeća ukazivao sam da će krajem istog stoljeća Laički apostolat uređivati socijalne odnose u Hrvatskoj. Govorio sam im da, ako to ne bude tako, to priopće meni i mojim potomcima. Nijedne riječi nema netočne od toga. A danas me pitaju, kako si ti to onda znao, kako si to pogodio? Ja im kažem: Ja to nisam pogodio, ja sam to znao. Kad sam vidio koji ljudi vode Savez komunista Jugoslavije, sve mi je bilo jasno. Bili su to ljudi koji nisu imali pojma što je to što vode, niti su znali gdje su, ni kamo će. Ja sam znao da to ne može uspjeti. Nisam ja vidio snagu u Laičkom apostolatu, nego bespomoćnost onih koji su se opredijelili da nekog vode, a da ne znaju ni gdje su, ni kamo će (lijevi dogmatizam).
› Odlično! No, vratimo se globalizaciji. Budite ljubazni, pokušajte mi u kratkim crtama odrediti početak globalizacije?
Globalizacija je počela prije 4 i pol milijuna godina, kada je mozak lovca sakupljača ojačavao u biološkom i neurološkom smislu. To je jedno od temeljnih pitanja. Ja ne znam što ljudi misle kada je počeo proces globalizacije i do kada će trajati, ali sa sigurnošću tvrdim da je to proces koji se nastavlja, on nije završio. Proces globalizacije se nastavlja i traje i dalje se događa nešto o čemu nitko nema pojma.
Globalizacija je započela s prvim kretanjem Homo sapiens sapiensa iz Afrike spram svijeta, ako je točna teza da je kolijevka ljudskog roda, ili ljudske vrste Afrika. Znači onim danom kada su prvi ljudi iz Afrike krenuli u pravcu osvajanja novih prostora, u traganju za novim izvorima i sredstvima za opstanak i razvoj života, globalizacija od tada pa do danas nije prestala. Znači ovdje pod procesom globalizacije treba podrazumijevati kretanje ljudskog roda u potrazi za novim prostorom, za novim izvorima i novim dobrima, radi čovjekove potrebe za samoočuvanjem, radi održavanja vrste odnosno radi svoje reprodukcije vrste. To je jedno od temeljnih pitanja.
› Što je to globalizacija i što pod tim procesom trebamo zapravo razumjeti?
Pod tim procesom zapravo trebamo razumjeti proces ojačavanja biološki i neurološki ograničenosti Homo sapiens sapiensa, da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore i dobra. Od prije 4 i pol milijuna godina do danas taj se proces nezaustavljivo nastavlja sve brže i jače u smislu straha za opstankom, u smislu iscrpivih izvora ovoga tipa civilizacijskog ustroja. Znači jedno od temeljnih pitanja je: Što se pod globalizacijom treba uopće razumjeti? Pod procesom globalizacije treba se zapravo razumjeti ojačavanje neuropsiholoških i bioloških ograničenosti Homo sapiensa i psihologije lovca sakupljača u suvremenoj lubanji. Ta pohota koja proizlazi iz čovjeka ka svijetu stvari u animalnoj civilizaciji, još uvijek ne u kulturnoj civilizaciji, traje i dan danas. Do dana današnjeg kada mislimo da živimo u kulturnoj civilizaciji Homo sapiens sapiensa nije prestao težiti biti u centru pažnje i još uvijek sam sebe stavlja u centar pažnje života na Zemlji, a mi koji se bavimo znanošću znamo da Homo sapiens sapiens nije uopće u pravu s naslova tzv. antropocentričnog sustava vrijednosti, jer u središtu pažnje u znanosti je život na Zemlji, a ne život Homo sapiens sapiensa. Zašto to govorim? Upravo zbog toga što sve nedaće, svi oblici ugroza života na Zemlji proizlaze iz glave nedorečenoga ljudskog uma koji u pohoti za novim prostorom i za novim izvorima i dobrima, svoga opstanka radi, zapravo nastoji upotrijebiti sva sredstva, sve tehnike i antropo-tehnike, sva znanja, sva otkrića, sve tehnologije, kako bi brže osvajao i brže prisvajao izvore i dobra. Znači što smo mi u vremenu dublje spram budućnosti, ta se trka tjerana fenomenom više – brže, radi brže - više, sve jače odvija s naslova ekonomije nasilja i tehnika i antropotehnika ili tehnologija s biocidnim posljedicama. Znači Homo sapiens do danas nije osvijestio posljedice svojih defektnih izuma. Jedno od suštinskih pitanja kojima se bavim jest uloga Homo sapiens sapiensa u lancu proizvodnje života, znači u prehrambenom lancu života, odnosno njegov odnos spram prirode. Njegov odnos unutar prehrambenog lanca života traži duboku korekciju u razumijevanju života i razumijevanju odnosa spram prirode. Do sada sam uspio saznati dva tipa razumijevanja opstanka i razvoja života s naslova globalnih procesa koje bi trebalo prihvatiti ili odbaciti. Saznao sam da postoje dva tipa razumijevanja, ili dva tipa znanja, dva pristupa problemu opstanka i razvoja života koje zapravo znanost i znanje danas ne misle. Znači život ne misli nitko. Ono što se misli jest svijet stvari. Znači postoje dva tipa razumijevanja tih globalizacijskih procesa u kojima je Homo sapiens zapravo preuzeo ili uzurpirao glavnu ulogu i sebe stavio u centar pažnje. Odmah na samom početku našeg razgovora želim naglasiti da Homo sapiens sapiensa uopće nije u pravu, jer antropocentrični sustav vrijednosti je onaj koji je omogućio uzurpaciju svih ovlasti od strane Homo sapiensa spram prirode i spram života. Homo sapiens nije u pravu pored svih deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. To što pokazuje njegovo djelovanje upozorava da je život ugrožen upravo s naslova njegovih defektnih izuma i njegovog pogrešnog djela. Pogrešno djeluje jer pogrešno razumije. Kad kažem da pogrešno razumije, onda hoću reći na samom početku da Homo sapiens do dana današnjeg, već 4 i pol milijuna godina još uvijek nije počeo misliti život , nego misli svijet stvari . Upravo zbog toga što dva tipa razumijevanja života, geo-bio-socijalno razumijevanje života, respekt života i odgovornost Homo sapiensa prema životu i prema prirodi, pretpostavlja ekocentrični sustav vrijednosti, poštivanje života u odnosu na svijet stvari. Pretpostavlja konstruktivnu antropologiju i odgoj i obrazovanje u smislu procesa očovječavanja, u smislu evolucije prirode i teorije evolucije. Taj sustav socijalnog odgoja i obrazovanja do dana današnjeg, ma gdje god je započeo, bio je eliminiran jer je kulturni mem morala isključen iz odgoja i obrazovanja. Drugi tip razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji jest geo-bio-politički tip razumijevanja - nasilan tip osvajanja prostora, izvora i dobara. Oko tog tipa razumijevanja života, sve znanje svijeta se okupilo u smislu tzv. scijentizma, ljudi koji puno znaju, ali su izostavili uporabu morala prije primjene znanja. Znači, devet desetina znanstvenika svijeta isključivo radi za potrebe nasilja, a za potrebe očovječavanja tako rijetki broj njih. Rijetki mozgovi, mada ih ima. Ja sam jedan od onih ljudi koji se zalažu za globalizaciju humanizma, morala, etike i bioetike. Znači, život može opstati samo s naslova biorazličitosti, a ne u istosti. Ovo što nam geopolitičko mišljenje misli obući istu uniformu, pa da svi budemo mislili nasilno, zakonito vodi u razaranje prirode i u razaranje života.
› Zašto je više ljudi okrenuto geopolitičkom osvajanju svijeta, a manje tom humanom svijetu?
Ovo je jako dobro pitanje. Upravo zbog toga što globalizacija nasilja traži edukaciju za nasilje, a edukacija za nasilje jedina osigurava egzistenciju. Znači imamo tri ključne riječi - globalizacija, edukacija, egzistencija. Nema egzistencije izvan edukacije, nema edukacije izvan koncepcije nasilja. Tu otvaramo pitanje da zapravo svi sustavi odgoja i obrazovanja isključivo pripremaju ljude za nasilje. Zašto? Upravo zbog toga što je razina ljudske svijesti na razini nasilnog principa osvajanja. Znači temeljni princip ljudskog ponašanja je uzet kao nasilan princip osvajanja prostora, prirode, izvora i dobara. Ako je temeljni princip ljudskog ponašanja nasilan, onda se zapravo svi sustavi odgoja i obrazovanja trude da pripreme čovjeka za nasilno ponašanje. Znači temeljna dva principa su princip nasilnog prisvajanja i princip nasilnog ponašanja. ...
