Edvin Jurin
Idi i promatraj!
Go &Watch!
Piše Edvin JURIN
Moć dviju ekonomija
Moj je osobni osjećaj da u današnjem ambijentu entropije odnosno posvemašnjeg zagušenja i zasićenja djeluju dvije moćne sastavnice – Ekonomija razmatranja ( Consideration Economy ) i Ekonomija empatije (Empathy Economy) .
Prva nas poučava o urbanoj pobuni suvremenog korisnika medijskog ambijenta odnosno komunikacija, koji jasno zahtijeva ‘’Želim informaciju koju trebam kad je zaista i trebam’’, a druga više nego eksplicitno z a htijeva da se u svom poslovnom i komunikacijskom pristupu i nastupu ‘’ ... zavučemo u dušu, čitaj pod kožu, onima s kojima komuniciramo odnosno poslujemo’’.
Komunikacija je kraljica
Zašto to pišem? Sjedio sam nedavno u društvu profesionalaca iz svog cehovskog miljea. Ljudi koji se bave ili barem imaju osjećaj da se bave profesijom u kojoj i sam djelujem više od dvadesetak godina, iskušavši sve, ama baš sve strane pozicije, optike i platforme. Zaprepastilo me da su njihovi mladenački poslovni i komunikacijski horizonti još uvijek u biti vezani za golo oglašavanje tj. advertising. Napraviti TV ili radijski spot, outdoor plakat, katalog ili letak, njima je početak i kraj vlastite profesije. Ne razlikuju i raspoznaju suvremene alate i instrumente, primjerice snagu i moć PR-a, koji već danas doživljava svoju perceptivnu tranziciju u model upravljanja komunikacijama i ugledom. Često puta njihov perceptivni svijet počinje i završava na screenu vlastitog lap-topa . Komunikacija, djelotvorna, autentična, vjedostojna postaje kraljica naše profesije. Ma što i kako mislili o tome. A mlađahni profesionalci iz moje priče nisu i ne znaju kako se time ispravno služiti. Za njih je miks tih medija samo konglomerat zbrojenih komunikacijskih instrumenata. Ne vide cros over efekt ili stvarnu interakciju, isprepletenost i sinergiju svega ponuđenog odnosno mogućeg, uvijek na bitno drukčiji i osobniji način. Očigledno nisu dobro ili su, pak još gore, loše i nezainteresirano svladali gradivo.
Mehanički, bez duše. Misleći da cijela mudrost naše profesije proizlazi iz, kako to običavm reći, dvadesetak bull pointa power point prezentacije. (Stresem se i na samu pomisao melodije koju proizvode ove posljednje mehaničke riječi.)
Win-win situacija
Radio sam u industriji, nautičkom turizmu, trgovini, pa čak i na području pružanja financijskih usluga. Promovirao sam i prodavao, pisao kataloge, članke, ali i ugovore svih vrsta, dočekivao po zadatku uvažene goste iz cijelog svijeta, gostovao na forumima i medijima u zemlji i inozemstvu, organizirao prestižna događanja i natjecanja, ali i - fizički nosio bez krzmanja svežnjeve kataloga i promotivnih materijala. I po dvadesetak displaya, koji su nam znali zbog svoje težine i našeg nepri mjerenog instaliranja padati na izložbenim prostorima poput krušaka i to baš na izdanjima najprestižnijeg nautičkog trendsetterskog sajma u Düsseldorfu. I sve me to samo obogatilo. Nikad opterećivalo.
U svim tim lutanjima nisam se libio trajnog i ljubopitljivog čitanja, propitkivanja i učenja. Pored gomile pročitanog i viđenoga, stekao sam svoje životno uvjerenje kao vlastiti know-how. Između ostalog i temeljem jednog, koje mi je proročanski prenio kontroverzni Veljko Barbieri, tada u funkciji generalnog direktora ACI-a, jedan od nekadašnji poslovnih velikana, s kojim sam imao i lijepih i ružnih trenutaka:
‘’ Mali, sve ti je to isto. Ako jednom naučiš kvalitetno raditi i promišljati u teškoj industriji, snaći ćeš se bez problema i u turizmu i u trgovini. Kad određuješ cijenu nuklearnog reaktora ili broda, uvijek je kila željeza – kila željeza.”
Drugi, uvijek vehemetni Tone Vogrinec, direktor ski poola nekadašnje nam majčice zemlje, potom Slovenskog ski poola i naposljetku, u svojim nemirnim umirovljeničkim danima, Zaklade za razvoj sporta Slovenije, na moj upit da mi ‘pod mus’ da sve statute i službene papire ondašnjeg YU ski poola, kako bi savladao tajnu njegovog uspjeha, u jednoj mi je ljubljanskoj gostilni mirno uzvratio: ‘’ Dat ću ti sve što želiš. Hrpu papira iz kojih nećeš ništa saznati od onog što već znaš. Veš, ski pool to sam ja.”
I bio je u pravu. Bez njega ski pool nikad ne bi postao niti je poslije njega bio ono što je nekad bio . . ...
