16. svjetske korporacijske igre
Pad idejnosti i kvalitete
Pad idejnosti i kvalitete
Piše Ivan DOROGHY
Kako značaj medija vanjskog oglašavanja prelazi granice oglašivačke industrije i zalazi u područje urbaniteta, nije neobično postavimo li pitanje što se zapravo događa u tom propulzivnom segmentu oglašavanja.
Već mi se prošle godine kao članu žirija za nominacije nametnula ocjena kako kvaliteta tog oblika oglašavanja polako, ali sigurno pada u svakom smislu. Taj je pad jednako uočljiv u idejama kao i njihovom vizualnom oblikovanju. Postavljeni u grupama jedan uz drugog ili jedan iza drugog pružaju izvanrednu priliku za uspoređivanje i analizu. Već i letimičan pogled svjedoči o nedostatku svježih ideja, izazova novih oblikovnih pristupa, padanja u šablone i, što je najgore, prečeste zapanjujuće međusobne sličnosti. Da kojim slučajem neprimjetno zamijenite oznake oglašivača, vjerujem da bi rijetko tko uočio promjenu. S plakata nas gledaju različita lica jednako kadrirana i nismo sigurni što nam svaki od tih umjetnih likova želi poručiti. To su već čitave fantomske ušminkane familije iz fotogalerija likova snimljenih negdje u zapadnoeuropskoj arkadiji.
Tako nas neki lik iz imaginarne subkulturne scene nastoji uvjeriti da je upravo taj financijski servis najpouzdaniji (?!). Nismo sigurni tko od njih što prodaje, koju banku preporučuje, kojeg osiguravatelja zagovara i kojem se mobilnom operateru prikloniti.
Pukotina koja se pojavila između oglašavanja i dizajna postaje prevelika na obostranu stetu...
