Uvodnik
Lowe Digitel osvojio svjetsku broncu u New Yorku
Globish the communication of the future
Globalno
usijanje
Eto nas i ove godine, okupanih suncem, opijenih ljetom i zadubljenih u cijene turističkih aranžmana najskrovitijih zemalja koje još uvijek nisu sljedbenice ‘politike miješanja’ u Četvrti svjetski rat, koji je, kažu, već u tijeku. U taj se rat ulazi svojevoljno, potpuno svjesno i unatoč posljedicama, a sve u svrhu stjecanja globalnog profita. Četvrti svjetski rat je novi tip rata koji nam je poklonila globalizacija. Za njega postoje opravdani razlozi erupcije očaja siromašnih kojima je puna kapa ‘pomoći’ onih koji pod krinkom spasitelja k njima dolaze samo uzimati. To je tip latentnog rata u kojem najvažniju ulogu igraju globalni akteri globalizacije uz svesrdnu podršku medija. Dobar PR, zanemarivanje istine, iskorištavanje ljudskog neznanja, tehnološke zaostalosti i siromaštva učinili su svoje. Jer, ne zaboravimo, ne radi se o cijelom svijetu, radi se o dijelu svijeta koji strategijom stvaranja globalne gospodarske klime visokih profita vlada ostatkom ovisnog dijela svijeta.
I baš kad smo pomislili da će naši otoci biti najsigurnija romantična mjesta na svijetu, naš premijer Ivo Sanader u najboljoj namjeri i gotovo nesvjesno javno ‘pokreće Hrvatsku’, kako je to bio obećao u svojoj predizbornoj kampanji, u zagrljaj novih imperijalističkih osvajača. Svaki pojedinac koji se imalo razumije u politiku, razmislio bi dvaput i dobro se naspavao prije no što bi u današnje vrijeme slao svoje vojnike u bezdan, a civilno društvo u neprospavane noći i trajni gubitak sigurnosti. Čemu onda služe sve te emisije na raznim televizijama u kojima se tobože javno progovara o aktualnim problemima, kada nakon njih sve ostaje isto. U emisiji ‘Otvoreno’ na HTV-u Anđelko Milardović i Pavle Kalinić jasno argumentiraju i upozoravaju javnost i političare da naši vojnici nemaju što raditi u Iraku i Afganistanu ni sada ni u budućnosti, a nakon te emisije i brojnih drugih, sve ostaje nepromijenjeno. Sanader i Bush su odjednom postali bliski prijatelji. Nadamo se da uskoro osim o Bushevoj doktrini nećemo morati govoriti i pisati i o Sanaderovim politički promašajima. U zapadnim medijima Sanadera hvale kao najzrelijeg i najpametnijeg političara na uzavrelom Balkanu (da, za njih smo svi mi još uvijek Balkan). Zašto im je on najbolji? Zato jer podržava sve njihove ratne, sudske, financijske, korporacijske i ostale projekte i pohode. U stručnoj terminologiji mi smo ‘uzoriti učenici globalizacije.’
I dok eskalacija terorističkih napada u svijetu ne jenjava, naši ljubitelji životinja prosvjeduju ispred Veterinarskog fakulteta u Zagrebu iza čijih se vratiju nesmiljeno odvija druga vrsta terorizma: lome se kosti malim biglovima i na njima čine znanstveni pokusi… Nevladine organizacije koje bi trebale biti temelj svjetskog civilnog društva pokazuju se kao potpuno neutjecajne na poražavajuće besramne događaje svake vrste, bilo da se radi o pedofiliji, zagađenju okoliša, zlostavljanju žena, trgovini ljudima, širenju droge, itd. Nitko nikoga ne sluša. Politički moćnici i dalje rade što god ih je volja. Govorimo o ujedinjenosti postmodernog svijeta, a nikad egoizam i individualizam nisu bili izraženiji no danas…
Nitko ne mari za Nostradamusove stihove u kojima predviđa sukobe upravo u našem vremenu… Nitko ne mari što je Saddam Hussein bio uhićen na petstotu obljetnicu Nostradamusova rođendana… Osoba postaje medij. Svatko ima svoju poruku. Svi smo mi Nostradamusi. Svi smo mi dalekovidni i svi imamo svoje viđenje stvarnosti. Problem je u tome što moć za mijenjanje stvarnosti nije u rukama onih koji stvarnost vide pravim očima, već u rukama onih koji od te stvarnosti vide isključivo ono što im je dopušteno vidjeti od strane MMF-a, Svjetske banke, WTO-a, UN-a, SAD-a, NATO-a, EU-a i ostalih ‘globalnih igrača’. Govoriti bilo što, ili misliti svojom glavom u današnje je vrijeme nalik nastupima dvorskih luda na raskošnim srednjovjekovnim dvorcima. Vidjeti istinu i govoriti o njoj, dopušteno je, ali to prolazi nezapaženo i pada u zaborav, zna se i zašto. Bob Geldoff ponovno otvara svoje veliko srce i želi glazbom spasiti svijet od gladi i nemoći… Antiglobalisti prosvjeduju… Kapital o kojem je govorio Marx zavladao je svijetom. I vladat će još dugo. A što će biti s budućim generacijama, kakve će temperature biti 3100. godine i slično, to globalne vladare apsolutno ne zanima. Njih zanima samo život njihove generacije. Zagađivanje okoliša se nastavlja. Temperature se penju. Ledenjaci se tope. Kisele kiše prijete…Voda će u ne tako dalekoj budućnosti biti uzrok novih sukoba, a po vrijednosti vrjednija od danas tako tražene nafte. G8 stavlja težište na suzbijanje gladi, opraštanje duga najsiromašnijima, a spominju i klimatske promjene. Budućnost će biti najbolji pokazatelj njihovih obećanja. Pojedinci u bogatim zemljama, kako navodi Svjetska banka, zarađuju oko 40.000 dolara godišnje, a u siromašnijim zemljama 2,8 milijardi ljudi (više od polovine zemalja u razvoju) živi od 700 dolara godišnje, a 1,2 milijarde ljudi od spomenutih 2,8 milijardi zaradi dnevno manje od 1 dolara. Čak 33.000 djece u zemljama u razvoju umire svakoga dana, a svake minute jedna žena umire pri porodu. Zbog siromaštva 100 milijuna djece, ponajviše djevojčica, ne ide u školu. Pravi je izazov za svjetske moćnike smanjiti razinu siromaštva u sljedećih 50 godina za 3 milijarde ljudi. Živjeti za sadašnji trenutak i biti sposoban u potpunosti u njemu uživati najbolji je recept za preživljavanje licemjerja u 21. stoljeću, jer svjetsko civilno društvo ionako ne može utjecati na svjetske promjene o kojima odlučuju moćnici.
Nije više fora biti u fokusu, biti Tony Blair ili George Bush, danas je fora biti barba Tone koji lovi inćune ili baba Kata koja bere masline na pustom otoku bez podzemne željeznice u koju će ući samoubojice. Žalim te svjetske političare, žalim Ecclestone, Versaceove i Grimaldijeve. O njima svatko sve zna i svakog ih se trenutka neki čovjek s ruksakom na leđima može sjetiti.
Neki dan su u zagrebačkom tramvaju čudno gledali gospođu s rođendanskim paketom koji je zauzimao podosta prostora i mamio poglede znatiželjnika. Možda je netko pomislio da će paket eksplodirati, pa su naglo svi napustili taj tramvaj. Ne tako davno bilo je fora imati američku putovnicu u prvom planu, a hrvatsko podrijetlo u drugom, a danas hrvatski povratnici naglo zaboravljaju svoje američke putovnice i traže Domovnice, traže mimikriju sa suncem, nebom i galebovima, traže gutljaj našeg dobrog vina i opjevanu Velu Luku u zabačenoj konobi našeg plavog Jadrana. Još jučer smo išli u London diviti se velikom kraljevstvu i učiti engleski jezik, a danas naši prijatelji i susjedi panično odlaze na aerodrome po svoje kćeri i sinove koje dolaze iz Londona, govoreći kako im je to bio posljednji posjet ovoj ili bilo kojoj drugoj svjetskoj metropoli. I ako hoće učiti engleski jezik neka si kupe CD-ove ili upišu tečajeve stranih jezika u jednoj od brojnih odličnih škola, tu doma, i na sigurnom. I dok obični ljudi žele miran život, uzavrjeli svijet dolazi k nama i uzima nas za ruku da i nas odvede u nemirne noći terora i nesigurnosti.
Zahvalimo im se na "velikodušnoj" ponudi i zaželimo im dobrodošlicu i ugodan boravak u zemlji bogate kulturne baštine, predivnih ljepota i mirnog života. Svim čitateljima Epohe želim mirno i ugodno ljeto, a Hrvatskoj uspješnu turističku sezonu ispunjenu potpunim zadovoljstvom njezinih sve brojnijih gostiju!
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon
