Uvodnik
Dobro mi došel prijatel!
U šetnji gradom zaustavim pogled na karti noćnih izlazaka mojega voljenog grada; Aquarius, Apartman, Aruba bar, Boom Bar, Boogaloo, Khala, Maraschino, Fanatic, Mango Mambo, Papaya, Piranha bar, Macao, Roko, Labirint, The Movie Pub, The Best, itd… Stranih naziva i svijeta u izobilju, a novootvorena Škola, u koju sv e više rado svraćaju mnogi Zagrepčani i strani gosti, kao da svojim imenom prkosi ostalim ugostiteljskim objektima.
Jedan od stranih turističkih vodiča iz mjeseca u mjesec pomno analizira nas, lokalno stanovništvo, naše običaje i ponašanje. Za Boogaloo veselo kažu: 'OTV has been reworked, revamped, and here we have Boogaloo. The new name is so jolly, we hope they've hired giant teddy bears as bouncers.' Stari dobri OTV, dio zagrebačkog štiha i kulture preimenovali su u Boogaloo. Koga to želimo uveseliti nazivima lokala i ostalih objekata uživanja i opuštanja? Pitam svoju kozmetičarku, vlasnicu kozmetičkog salona Body & Soul zašto joj se salon ne zove Tijelo i Duša, a ona mi odgovori kako smatra da Body & Soul bolje zvuči i da vjeruje kako strana imena bolje privlače mušterije!?
Močvara se u posljednje vrijeme u nekim medijima potpisuje kao Mochvara… Jesmo li se konačno odlučili odreći naših toliko posebnih i zanimljivih palatala? Po svemu sudeći, vrlo smo blizu potpunog raskola s njima. Naime, nedavno sam na stranicama jednoga drugog vodiča o Hrvatskoj pročitala da pri posjetu Zagrebu turisti obavezno posjete Trg bana Jell-atch-itsa i Stone Gate. Naša su vrata i prozori širom otvoreni, naši su prostori svima na raspolaganju za osvajanje. Naše su ruke u zraku. Predali smo se. Naše su namjere uslužne. Rijetka su okupljališta lokalnog stanovništva, nasuprot globalnom, kao što su novootvorena Škola, stara dobra Jabuka, Sedmica, Peti element, Petica, uz prije spomenutu Močvaru te pivnicu Medvedgrad, restorani Baltazar, Bonaca, Gušti, Jadran, Klub A. G. Matoš itd., koja još imaju hrvatske nazive. Za Purgeraj u kojem se okupljaju bikeri, spomenuti strani vodič kaže: '… owned by bikers and beloved of the local alternative scene, the name is the play of words that conjures up a little paradise where PURGERI (the nickname given to Zagreb locals) like to hang out.'
Govoreći o Limbu, kažu da je to jedna od najbolje čuvanih tajni Zagreba u kojoj se okupljaju 'kreativci'!!! Prateći naše drage goste i njihov neizmjeran interes za naš grad i nama draga mjesta u njemu, primjećujem njihovu veliku naklonost prema našoj kulturi i njihovu neizmjernu želju za njezino upoznavanje. Zauzvrat, mi im umjesto tradicionalnih legendi, lokalnih posebitosti i naše kulture, nudimo ugođaj svačijega vlastitog doma, samo ne našeg. Ponašamo se kao da baš sve u našem gradu mora biti podređeno gostima, pa čak i nazivi mjesta i njihovi sadržaji koji će Belgijcu omogućiti da se osjeća kao u Belgiji, Talijanu da se osjeća kao da je u Italiji, a Amerikancu kao da je u Americi. Mislim da to nije dobro.
Putujući svijetom uvijek sam tražila u Italiji tipične talijanske restorane, u Engleskoj njihove legendarne pubove, u Americi njihove goleme shopping centre… No, nisam još naišla na Kaptolsku klet usred New Yorka i na Šestinski lagvić usred Mexico Cityja… Dolazi mi na pamet zagrebački Radio 101. Čujem glas: 'Ja sam mali, al' sam vrijedan i slušam radio 101.' Sjećam se gospodina Fulira, Gruntovčana, Dudeka i Regice, Marije Jurić-Zagorke, naših dječjih igara… Crna kraljica 1, 2, 3… Zašto Dora Krupićeva ne oživi kao uspomena u obliku nekoga kozmetičkog salona? Zašto Zrinski i Frankopan nemaju svoju pivnicu? Zašto nemamo brijačnicu Matija Gubec? Zašto ne izlazimo na piće u Šenou, ne idemo u kino Strossmayer i ne igramo biljar kod Glembajevih? Zašto se ne nađemo na čaju Kod Slave Raškaj, na štruklama Kod Miškeca, Bare ili Regice? Zašto ne idemo i čitaonicu Tina Ujevića, dok nam se djeca igraju u igraonici Družba Pere Kvržice?
Kada bi Vam netko pričao o noćnom životu jednoga grada i preporučivao Vam njegova mjesta dobre zabave i njegove poznate cocktail barove kao što su: Exotic bar Papaya, High Club, Hemingway, Indy's, Jackie Brown, Khala I i II, klubove Aquarius, Baobab, Boogaloo, Masters, Play Club, Route 66, Saloon, Comedy club Tiger Lilly te ostala mjesta izlazaka; Apartman Café Club, Brazil Net Club, Bulldog Belgian Beer Café, Cab, Funk Club, Iguana, Lake City, Lounge Bar Boom Bar, Mango Mambo, Maraschino, Papillon i ostale, mnogobrojne pubove: Dublin Pub, Movie Pub, Oliver Twist, Hole in One… zasigurno ne biste znali o kojoj se državi radi, a kamoli o kojem gradu. Mogli biste misliti da ste u Brazilu, Belgiji, na Kubi, u Irskoj, u Meksiku, u SAD-u, Engleskoj, Italiji, itd… Pogriješili biste. U ovom slučaju bili biste u Hrvatskoj, i to u glavnome gradu Hrvatske. Gradu kojem ne nedostaju stručnjaci za izgradnju i obnovu njegovoga staroga zagrebačkog identiteta, već su vrhunskim stručnjacima ključari našega grada zatvorili vrata. Izgleda da je njihov strah od pametnih i kreativnih još uvijek, na žalost, prevelik. 
Imena ulica i trgova, nakon poratnog poliranja ostaju dosljedna našoj tradiciji. Vrtići i škole također. Ali sve ostalo odlazi od nas samih, a mi ne činimo baš ništa kako bismo zaustavili taj proces nemarnog odnosa do našeg okruženja i naših kulturno-povijesnih vrijednosti.
Za usnulo stanje lokalne kulture i lošeg odnosa prema njoj krivi smo mi sami, a ne naši dragi strani turisti. Naprotiv, oni bi htjeli otkriti neka tipična zagrebačka mjesta, oni bi htjeli saznati neke tajne Gornjeg grada, Gričkog topa, Kule Lotrščak, Kamenitih vrata, Katedrale, Medvedgrada, Starog Zagreba, Lenucijeve potkove, Sveučilišta… i kupiti autentične zagrebačke suvenire, ali mi im očito te legende ne znamo podastrijeti i još uvijek nismo naučili najobičniju lekciju o izgradnji identiteta gradova. Naši se gosti uporno trude, pretražuju, istražuju, analiziraju nas, pokušavajući prodrijeti do naših skrivenih tajni, do naših kulturnih vrijednosti, ali njihova je potraga beznadna i neuspješna, jer uvijek na kraju svake analize i potrage za našom kulturnom posebnošću, nalaze elemente svojih kultura. Tražeći nas, oni nalaze sebe same i osjećaju se baš kao kod kuće, u doslovnom smislu te riječi. Pa neka mi netko kaže kako mi još nismo spremni za Europu.
Lijepo je biti i učtiv i srdačan, i na raspolaganju svakom strancu i gostu našega grada, ali biti spreman odreći se baš svega svoga, kako bismo bili tobože 'in', ne služi nam na čast. Bila bih sretnija kada bi češće u našim srcima odzvanjala draga pjesma:
'Ispod brda, pokraj rijeke, ima jedan grad. U njem žive i rade ljudi, a mi mu pjevamo sad. Zagreb grad je proljetni cvijet, draži nam neg' cijeli je svijet.
Sljeme, Sava i Gornji grad, Zagreb grade, imam te, imam te rad.'
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon
