epoha 49


Početna stranica Uvodnik Dnevnik FESTO 2004 Otto Reisinger Mirko Ilić Coca-Cola i Bijelo dugme Oni su pisali povijest Hrvatske industrije oglašavanja Umjetnost uvjeravanja Povijest oglašivačkoga strukovnog udruživanja u nas Marketinška retrospektiva na tlu Hrvatske 1950.-2004.		Odvažnost i odgovornost / 45 godina Piše Slaven FISCHER Obljetnice su izmišljene za prisjećanja na individue s vizijom, ideje i energije koje su mijenjale svijet. I sve bi bilo u redu da nekim nepisanim pravilom selektivna memorija o dobrim starim vremenima ne krene ojađivati današnjicu. Valja priznati, naša industrija nije neke visoke reputacije. Kako bi danas i bila, kad je i sama struka rezignirana pred “j….o dobro” smišljenim sloganima, kad je netransparentnost dealova s medijima standard, a PR odrađuju studenti-volonteri. Neću dalje. Ali nostalgiji nema razloga. Ne zato što naša struka ionako nikad nije bila cjenjenija od trgovaca rabljenih automobila. Zato što se temeljac našeg posla nije promijenio ni za jotu. Davne 1966. u jednom londonskom restoranu skupila se četiri barda sa zadatkom da sklope prezentaciju kao uvod u diskusiju o kreativnosti za nadolazeću konferenciju britanske oglasne industrije u Brightonu. Točnije, domaću zadaću dobio je Ronnie Kirkwood, tadašnji predsjednik Creative Circlea te zovnuo kolege da nešto zajedno skrčkaju. Iza šarma dokumentarizma 50-minutnog filma (presijavajuća lister-odijela, goleme naočale, briljantin u kosi i dim cigareta) osnovna poruka Kirkwooda, Bernsteina, Rothensteina i Bullmorea više negoli je jasna: kreativni rizik esencija je efikasne komunikacije. Rizik prihvaćanja da naš proizvod nije savršen, rizik priznanja da naši potrošači nisu najljepši, rizik da naš posao ne bude shvaćen ozbiljno… Jer sve ostalo, uradci su koji zrakom plutaju nezamijećeni. Četvorka završava misli relevantnom danas baš kao i prije 40 godina: “najveći rizik od svih jest kloniti se rizika uopće”. Proizvoditi šuljajuće mediokritetske komercijalne poruke ili preuzeti rizik te kreirati odvažnu, ali odgovornu komunikaciju s tržištem, jedina je ozbiljna, bezvremenska dvojba ove industrije. Uvijek bila, uvijek bit će. Svakodnevna dvojba, svakoga od nas, nad svakim novim briefom. Danas, kada svi u našoj industriji govore “saturacija – fregmentacija - nove tehnologije”, značajnija negoli ikad. Kakav izazov! I još jednom, tko je rekao nostalgija?
Ljudima poklanjati ljubav \| Stojedinica – revolucija bez pušaka \| Ekonomska propaganda utrla je put hrvatskoj DEMOKRACIJI \| Opatija \| Nekada su propagandisti mnogo više koristili karikaturu \| Zajednički interesi ispred svega \| Godine 1999. osnovana je HURA \| Gliptoteka HAZU \| MUO, 125 godina vašeg muzeja \| Sportski plakat u Hrvatskoj \| B&Ž dizajnerski par koji je osvojio svijet \| Uloga dizajna \| Agencija za marketing Vjesnik \| neviđena izložba ili tajna sleđenog kriptograma \| Ljudi moji, je li to moguće... \| Sam o sebi \| Zahvalnost i čestitke HOZ-u \| Danas smo dio Europe i svijeta \| Mama, molim još! \| Odvažnost i odgovornost/45 godina \| Fotografirati srcem \| STEP - Zagreb film \| INA uz bok najvećima \| Svjetski velemajstor umjetničke fotografije

Odvažnost i odgovornost / 45 godina

Piše Slaven FISCHER
Obljetnice su izmišljene za prisjećanja na individue s vizijom, ideje i energije koje su mijenjale svijet. I sve bi bilo u redu da nekim nepisanim pravilom selektivna memorija o dobrim starim vremenima ne krene ojađivati današnjicu.

Valja priznati, naša industrija nije neke visoke reputacije. Kako bi danas i bila, kad je i sama struka rezignirana pred “j….o dobro” smišljenim sloganima, kad je netransparentnost dealova s medijima standard, a PR odrađuju studenti-volonteri. Neću dalje. Ali nostalgiji nema razloga. Ne zato što naša struka ionako nikad nije bila cjenjenija od trgovaca rabljenih automobila. Zato što se temeljac našeg posla nije promijenio ni za jotu. Davne 1966. u jednom londonskom restoranu skupila se četiri barda sa zadatkom da sklope prezentaciju kao uvod u diskusiju o kreativnosti za nadolazeću konferenciju britanske oglasne industrije u Brightonu. Točnije, domaću zadaću dobio je Ronnie Kirkwood, tadašnji predsjednik Creative Circlea te zovnuo kolege da nešto zajedno skrčkaju. Iza šarma dokumentarizma 50-minutnog filma (presijavajuća lister-odijela, goleme naočale, briljantin u kosi i dim cigareta) osnovna poruka Kirkwooda, Bernsteina, Rothensteina i Bullmorea više negoli je jasna: kreativni rizik esencija je efikasne komunikacije. Rizik prihvaćanja da naš proizvod nije savršen, rizik priznanja da naši potrošači nisu najljepši, rizik da naš posao ne bude shvaćen ozbiljno… Jer sve ostalo, uradci su koji zrakom plutaju nezamijećeni. Četvorka završava misli relevantnom danas baš kao i prije 40 godina: “najveći rizik od svih jest kloniti se rizika uopće”. Proizvoditi šuljajuće mediokritetske komercijalne poruke ili preuzeti rizik te kreirati odvažnu, ali odgovornu komunikaciju s tržištem, jedina je ozbiljna, bezvremenska dvojba ove industrije. Uvijek bila, uvijek bit će. Svakodnevna dvojba, svakoga od nas, nad svakim novim briefom. Danas, kada svi u našoj industriji govore “saturacija – fregmentacija - nove tehnologije”, značajnija negoli ikad.
Kakav izazov! I još jednom, tko je rekao nostalgija?