Dnevnik FESTO 2004
Oni su pisali povijest Hrvatske industrije oglašavanja
Nadvladajmo siromaštvo nadahnuća
Piše Edvin JURIN
O kulturi komuniciranja
Još ne osjećam pravi dah proljeća. Proljeća svježega mirisnog jutra i ugodnog popodneva. Umjesto takva ugođaja, na ulicama niču prvi ulični ratnici kao neizbježni najavljivači onog drugog proljeća. Političkog. Veliki jumbo plakati iz kojih zrcale posvemašnja komunikološka mudrost i umješnost hrvatskih političkih stratega i njihovih izbornih stožera. Što u pravilu iz komunikološke optike više govori o njima samima osobno nego o dosezima njihovih političkih i komunikoloških programa. Predigra je to i poslastica velikih svibanjskih političkih obračuna na lokalnoj razini. Idealna podloga za malomišćanske sapunice a la Smoje. Elem, čitam redom i ne mogu se dovoljno načuditi. Izaberi grad. Živjeti za Zagreb. Budućnost sada ima novo lice. Još jedno siromaštvo nadahnuća. Stvarnog, tj. političkog i, ponavljam, komunikološkog. Podsjeća me to na upravo polovicom travnja ove godine održano londonsko predavanje Tessae Jowell, državne tajnice za kulturu, medije i sport u Vladi Tonyja Blaira. Vladi koja odlučno kreće u bitku za svoj treći uzastopni mandat. Umjesto banalnih srcedrapajućih poruka Jowell zbori o nadvladavanju siromaštva nadahnuća putem ljudi kao agenata promjena na dvije razine - u njihovom osobnom mikrokozmosu i široj zajednici, vladavine ljudi za ljude, redizajna i regeneriranja javne domene, hranjenja nove strukture civilne patricipacije, nove kreacije javnih vrijednosti. Koje li razlike u retorici i kulturi komuniciranja. I krajnjem dosegu projektiranog.
Tko kome skida sat s ruke
Istodobno čitam zanimljiv intervju s Christophom Walterom, jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za građenje renomea tvrtki i država u jednom od travanjskih izdanja Nacionala. Na upit kako graditi image Hrvatske, Walter jasno i koncizno nabraja tri faktora. Prvi, lokacija. Hrvatska je, poučava nas...
