Oni su pisali povijest Hrvatske industrije oglašavanja
Uloga dizajna
Piše Ivan DOROGHY
O ulozi grafičkog dizajna u povijesti “umjetnosti uvjeravanja” u nas, najrječitije će, vjerujem, svjedočiti skorašnja izložba. Bit će vjerujem iznimno uzbudljivo naći se licem u lice sa strukom čije važnosti i dubine često puta i nismo do kraja svjesni. Htjeli mi to ili ne, bit će to svojevrsni album naših grupnih porteta. Možda i više od toga, bit će to naš kolektivni psihogram.
Dizajnu je u toj kolektivnoj slici pripadalo iznimno mjesto. Kultura, a nadasve politika bili su prostori u kojima su se ‘umijeće uvjeravanja’ a s njim i dizajn najbolje snalazili, bez obzira koliko to bilo tek formalne naravi jer smo godinama prakticirali neke druge tehnike uvjeravanja. Šezdesetih godina kada sam se ozbiljnije počeo zanimati za svijet vizualnog živio sam u radničkom predgrađu Osijeka u susjedstvu tvrtke Saponia.
Osim po intenzivnom mirisu sapuna koji se danima širio tim dijelom grada, to vrijeme pamtim i po tome što sam se tada prvi put susreo sa slikama proizvoda i nasmješenih domaćica u prozorima upravne zgrade Saponije. Bila je to svojevrsna pop-artistička galerija dostojna Warholovih instalacija s Brillo deterdžentima. Poneka predimenzionirana maketa deterdženta bila je vrhunac iskrenoga kreativnog napora tadašnjih umjetnika koji su tradicionalnim slikarskim i grafičkim tehnikama poput litografije, nastojali kreirati jedan drugačiji divan i nasmiješeni svijet usred opskurnoga radničkog predgrađa jednoga provincijskog grada. Jedna druga obližnja tvornica, Tvornica šećera, bombona i čokolada Kandit obavijala je istodobno taj mali svijet slatkastim aromama. Možete li zamisliti veće ironije, radnički kvart koji je živio u ritmu nekakve petoljetke danoćno su obavijali mirisi sapuna, parfema, šećera i čokolada. Nasmiješeni Dimnjačar grla, Plavi 9, 505 sa crtom, motivi su koji su dominirali mojim tadašnjim svijetom. Vješto oblikovani tada dostupnim tehnikama bili su nestvarna scenografija životu koji se odvijao pokraj mene. Da cijela slika bude potpunija, moram reći kako je u neposrednoj blizini obje tvornice djelovalo i kazalište za djecu, čiji je legendarni dizajner i scenograf gospodin Manojlović često oblikovao propagandni materijal za sve tri institucije. Taj ideal da istodobno dizajniram propagandna sredstva za kazalište, parfeme i čokolade, nažalost, nikada nisam uspio dostignuti. Ima u ovim opisima zaista mnogo simbolike....
