Dnevnik FESTO 2004
Petkom u Agori
Kako sam preko noći postao EUROREALIST
Piše Edvin JURIN
Na e-mailu je doslovce pisalo: Pozivamo Vas na posebno zanimljivo predavanje u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska u Europski dom Zagreb koje će SUTRA održati šef Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj veleposlanik: Nj. E. g. Jacques Wunenburger. Tema predavanja: Odnosi Europske unije i Hrvatske: Gdje se sada nalazimo? Srijeda, 23. ožujka 2005. u 18:00 sati.
Na poziv meni drage osobe odlučio sam otići. I nisam požalio. Jer, poslije onog što sam imao prilike čuti, više nisam ni eurooptimist ni euroskeptik nego EUROREALIST. A to je u mojoj osobnoj percepciji jedan zaista čemeran osjećaj. Naime, umjesto briljantnog ekspozea i nadahnjujuće komunikacije prožete pozitivnim vibracijama, u prepunoj dvorani Europskog doma u Zagrebu čuo sam na moje zaprepaštenje doslovce, ali doslovce prepričan sadržaj tjednika Nacional iz posljednja tri-četiri izdanja. Njegova Ekscelencija nas je obdarila saznanjem da su prema njegovu personal opinion-u za sadašnje stanje pregovora Hrvatske s Europskom unijom bila odlučujuća tri main reasons: prvo, Turek presentation, drugo what Croatian goverment vicepresident Kosor said what she would do if she meets general Gotovina, a gdje, Bože moj, nego u kafiću, temeljnom pokretaču cjelokupnog nam života u Hrvata, i treće, posters of general Gotovina u Hrvatskoj. Morao sam se uštipnuti da ne sanjam. Usput, promatrao sam cijeli niz što sijedih što mladih hrvatskih glava pozornih slušatelja, koje su se po okočanom predavanju, ako se to uopće može predavanjem nazvati, trsile da svojim za ove prilike iz tiska prikupljenim lamentacijama gotovo u pravilu opravdaju glavne točke ekspozea Njegove Ekscelencije. A key recomendation oliti savjet dana gosta-predavača je pritom doslovce glasio: In Croatia you must debate. And debate again. Njegova Ekscelencija nije vjerojatno imala prilike gledati reprize nekad popularnih televizijskih serija poput Malog mista ili Gruntovčana. Jer, da je to imala prilike vidjeti, tada bi vjerojatno analitički uočila da smo mi vještinom debatiranja na ovim prostorima već odavna ovladali. Ako je ikada, tome se zaista nisam, priznajem, ni u snu nadao, Europa u meni umrla, bilo je to toga zagrebačkoga južovitoga kasnoga proljetnog poslijepodneva....
