Epoha na večeri kod Predsjednika
Svjetionik dizajn (Lighthouse)
The jezična indolencija
i impotencija
Ravenski antički mozaici
Svjetionik u boci
Piše Ante RENDIĆ – MIOČEVIĆ
Malo je gradova u Europi i svijetu koji se s Ravennom mogu uspoređivati u vrsnoći i blistavosti sačuvanih spomenika, sjajnih svjedočanstava iznimno bogatoga graditeljskog naslijeđa i svekolikoga umjetničkog stvaralaštva. Rijetki su također gradovi koji su, kao što je to slučaj s Ravennom, svoju spomeničku baštinu poistovjetili s identitetom grada.
Kao što su mnogi i prije nas zamijetili, Ravenna je, barem kad je riječ o mozaicima, postala svojevrsnim fenomenom, na neki način i sinonimom grada s mozaicima. Uvjereni smo, štoviše, da je često citirana sintagma o Ravenni kao “gradu mozaika” dobro znana čak i onima koji su o povijesti i kulturnom naslijeđu toga istaknutoga jadranskog i mediteranskog središta samo površno informirani, bilo kao čitatelji različitih turističkih vodiča i priručnika ili odgovarajućih izdanja posvećenih različitim segmentima ravenskoga umjetničkog naslijeđa, bilo kao putnici-namjernici kojima je Ravenna bila jednom od postaja na itinerarima atraktivnih turističkih putovanja.
Pisac ovih redaka prvi je put bio u prigodi izravno se susresti s tim istinskim “gradom umjetnosti” - takvom je, naime, sintagmom Ravennu slikovito predstavio Giuseppe Bovini u naslovu jedne od svojih brojnih knjiga posvećenih ravenskim spomenicima - još za davnih studentskih dana, u ožujku 1967. godine. Dva tjedna provedena u Ravenni prigodom pohađanja poznatih tamošnjih tečajeva posvećenih ravenskoj i bizantskoj umjetnosti (Corsi di Cultura sull’ Arte Ravennate e Bizantina), koje je tada, pod egidom uglednog bolonjskog Sveučilišta predvodio netom spomenuti zaslužni istraživač cjelokupnog ravenatskog kulturno-povijesnog naslijeđa, ostala su u trajnom sjećanju. O ravenskim spomenicima izlagali su tada i drugi istaknuti tadašnji bizantolozi, arheolozi i povjesničari umjetnosti, među kojima su bili G. Mansuelli, N. Alfieri, A. Lipinsky, R. Olivieri Farioli, Ch. Delvoye, G. De Angelis d’Ossat, M. Mazzotti, G. Susini, D. Talbot-Rice, M. Cagiano De Azevedo i drugi ponajbolji poznavatelji starokršćanske, bizantske i poglavito mozaičke umjetnosti...
