Nepodnošljiva
lakoća dizajniranja
The jezična indolencija
i impotencija
Apologija Radmana
Apologija Radmana
Piše Marijan SERDARUŠIĆ
Hrvatski jal, oblik zlobe i zavisti na tuđi uspjeh, pothranjen birokratizmom i resorskim sljepilom pokreće Hrvatsku u rikverc!
“Ako baš moramo ratovati, zašto ne u obliku neke sportske ili intelektualne olimpijade, pa tko izgubi neka radi za pobjednika do sljedeće olimpijade. Kruha i igara vrlom narodu!”
(Miroslav Radman)
Na ovaj “...ako baš moramo” miroljubiv, sportski i fairplay prijedlog znanstvenog sučeljavanja, Radman prima, putem Jutarnjeg lista od 20. 12. 2004., javni, nemiroljubiv poziv na megdan (Bratoljub Klaić tumači da je megdan osmanlijski duel razbijača i kavgadžija) od svog kolege Matka Marušića, profesora imunologije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu.
Marušić poziva medije i građanstvo da ne nasjedaju tom razbašurenom lažljivcu, opsjenaru, narcisoidu, koji pod velom znanstvenih titula, zavodi naciju poluistinama, psihopatske osobe koja samoliječi svoje komplekse i zabavlja se na tuđi račun. Nestrpljivo upozorava medije “da već jednom prestanu izlaziti takvi intervjui, članci koji vrijeđaju ukus, inteligenciju i dostojanstvo hrvatskih znanstvenika”. Dok on poziva na megdan – Radman u Parizu, na svečan način, prima još jedno visoko znanstveno priznanje: Leonardo “za promociju i stimulaciju kreativnosti, projekcije prema budućnosti i talenta za poduzetništvo u svim njegovim oblicima”...
