Dnevnik FESTO 2004
Njegovo veličanstvo - oglašivač!
Piše Edvin JURIN
Kažu da je za svakoga kreativnog čovjeka najbolniji sudar s bjelinom papira na kojem moraju oživjeti ideje, crteži, riječi. I potom - bezgranično zadovoljstvo i adrenalin opijenosti ako u tom uspije. Postoji samo jedna mala razlika. Proces nastajanja je daleko duži, naporniji, bolniji. Trenutak uživanja je, ako ideja ili projekt uspiju, slađi i intenzivniji - ali kraći, bolno kraći. S takvim pomiješanim osjećajima pristupam pisanju svake svoje kolumne, koja nastoji što vjernije zrcaliti sva promišljanja, strahove i radost koje prate razvojni put svakoga dosadašnjeg izdanja FESTO-a. I sutra, nadam se, EVENTUM-a.
Polja saturacije i uzleta
Danima, u društvu ljudi koji su bili članovi neposrednoga organizacijskog tima ili koji nas podržavaju na prepoznatljiv i suptilan način, pokušavam nazrijeti daljnje razvojne konture, okvire, platformu. U dubini svoje duše, samokritičnije i od najžešćeg kritičara, nastojim odvagnuti dobre i loše strane. Polja saturacije i polja mogućih novih uzleta. Pođimo od srži onoga čime se bavimo. Komunikacijom. Komunikacijom koja temeljem terenskih i inih podloga i scenarija u svom konačnom izričaju mora u ambijentu miksa dosadašnjih i novih medija postići konkretan učinak - željenu razinu prodaje proizvoda i usluga za onoga koji to plaća. Oglašivača. Ne, nije mi namjera docirati. Naprotiv. Postavljam se poput sudionika najžešćeg tuluma, koji se u ranim jutarnjim satima, kad svjetlost zore pobjeđuje noć, pita: Kako je sve to počelo? I još životnije: Kako ću stići što bezbolnije kući? Naravno, na počinak...
